Vatra u paklu
Rane mi cepaju utrobu.
Trnje i igle bodu mi dušu.
A ko bi rekao da će to tako…
Najgori snovi i noćne more,
po težini podnose se lako.
Ovo što kida, ovo što cepa,
meso i kosti i strah što ruši,
razara ponor u izgubljenoj duši.
Nemam ja snage da podignem pogled,
nemam ja nade — ovo će i onako u nedogled.
Svet mi se srušio i sve je crno,
samo da ne boli tako puno.
A ko bi rekao da će to tako…
Najgori ćemer, najgori jad.
Rane mi cepaju utrobu,
trnje i igle bodu mi dušu,
više no ikad, na dnu sam samom.
Prekriven mi život crnom tamom.
Nema mi spasa, nek odem brzo.
Razbijena volja za životom,
ko čaša od stakla.
Đavoli dragi, evo me, stižem —
otvarajte svoja vrata od pakla.
A ko bi rekao da će to tako…
Samo da se požuri — polako
I vatra u paklu mi se čini
da peče — jako.
Дан: 25. октобар 2025.
D A R O V I
Još sakupljam srcem darove sa neba
dok manastirska zvona molitvom zvone
pa posolim dušu na koricu hleba
da nahranim alave,gladne demone
I potrčim stazom gde hodaju slabi
da pronađem duše,ostavljene,same
kao kada pastir svoje stado vabi
da im grešne duše odvrati od tame
Na tamjanu pleše nevidljivo pero
i piše mi spise duhovnoga mira
kroz mene se pretače nebesko jezero
sen anđela trepti na velu svemira.
U tišini svetla svetoga predanja
u duši mi šapću reči pokajanja.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
25.10.2025g.
ПРОЛАЗИ ВРЕМЕ – КОЗИЋ САША
Пролази време , затворено у чауру наших живота . Пролази мимо нас тек касније схватамо Дa краде наше животе уводећи нас у путеве који воде у лагану смрт . У којој нема времена ни пустих снова , само ништавило непостојаће слепе истине која руши све норме постојања живота у нама . Надамо се истини , правди као водиљи и тежњи наших живота стварајући време за нас , свесни да су га богови створили , за све који су прошли животну причу