DODIRI -2 – Slobodan Jevremović

Svu te osećam, lepote čiste, vidici moji svi zatvoreni, čula ne osećam, ne vidim ništa, ne čujem ništa, ne hodam nikud, i istopljen tu sam, ili i nisam, al’ samo tebe, ja samo tebe, uzavrele strasti, požudne i lepe, na srce pritiskam, pa nežno te mazim i ljubavlju čuvam i ljubavlju pazim pa sve od … Настави са читањем “DODIRI -2 – Slobodan Jevremović”

Svu te osećam, lepote čiste,
vidici moji svi zatvoreni,
čula ne osećam, ne vidim ništa,
ne čujem ništa, ne hodam nikud,
i istopljen tu sam, ili i nisam,
al’ samo tebe,
ja samo tebe,
uzavrele strasti, požudne i lepe,
na srce pritiskam, pa nežno te mazim
i ljubavlju čuvam i ljubavlju pazim
pa sve od juče postaje danas
i lepota ključa samo za nas
a tela su jedna i zajedno naša
i ljubav plamti i gde sam ne znam
a tebe vidim, a tebe volim,
dodirujem tvoje najlepše lepote,
dodirujem tebe, eh, živote,
ja tebe voljena, kao da jesam,
a nisam…
(Bgd, 17. Maj 2017)

O nedostajanju

    “Zemaljski dani teku” posmatram ih kao rijeku… dolje u blizini ušća, gdje voda postaje gušća, dal mogu poteći, stići, u istu vodu još jednom ući… o nedostajanju, mogli bi se napisati romani… a i o nepromišljenosti… propuštenosti, vječitoj nezrelosti… zemaljski teku dani…

 

 

“Zemaljski dani teku”
posmatram ih kao rijeku…
dolje u blizini ušća,
gdje voda postaje gušća,
dal mogu poteći, stići,
u istu vodu još jednom ući…

o nedostajanju, mogli bi se napisati romani…

a i o nepromišljenosti…
propuštenosti,
vječitoj nezrelosti…

zemaljski teku dani…