Добродошли!
Jutros ti sretoh oči (sa brojem Višim od šeststotinašezdeset) Ne mogah od tebe okrenuti pogled U njemu plovila si, u njemu budne su Bile strune tvojih gora Pogledaj me u oči, one te pitaju Dok spavaš i drijemaju zlî Umiješ li još makar snom dozvati Miris šume, sjećanje na zvijezde
Jutros ti sretoh oči (sa brojem
Višim od šeststotinašezdeset)
Ne mogah od tebe okrenuti pogled
U njemu plovila si, u njemu budne su
Bile strune tvojih gora
Pogledaj me u oči, one te pitaju
Dok spavaš i drijemaju zlî
Umiješ li još makar snom dozvati
Miris šume, sjećanje na zvijezde
Настави са читањем “PRED KRLETKOM – Mirko Popović”
Veče lančanih mirisa sveća u vodi Kad akordi mešaju Melanholiju S vinom Veče probuđenih inspiracija Asimetrija imaginacije I stvarnosti Pukotinom bez dna Puštamo u etar antologiju Nepročitanih priča Milimetar po milimetar Nek odraz kosmosa iz nutrine Bude u kosmosu nad nama Ne verujem U discipline Da se ljubav zaslužuje Da se može forsirati Nečije radosti … Настави са читањем “Pro bono publico”