Prelazila sam ulicu
prelazila
prelazila
i kad sam pomislila
da sam je konačno
prešla
osetila sam da ne razumem
onu
drugu ja
koja me gleda
s poštovanjem
i
ljubavlju
Pisaću joj liriku –
najvanzemaljskiju!
(da bi me dešifrovala)
kamin(n)gs
Добродошли!
Prelazila sam ulicu prelazila prelazila i kad sam pomislila da sam je konačno prešla osetila sam da ne razumem onu drugu ja koja me gleda s poštovanjem i ljubavlju Pisaću joj liriku – najvanzemaljskiju! (da bi me dešifrovala) kamin(n)gs
Prelazila sam ulicu
prelazila
prelazila
i kad sam pomislila
da sam je konačno
prešla
osetila sam da ne razumem
onu
drugu ja
koja me gleda
s poštovanjem
i
ljubavlju
Pisaću joj liriku –
najvanzemaljskiju!
(da bi me dešifrovala)
kamin(n)gs
Ovaj žar u mom srcu u oku u kosi ova plam koji me baca na pod i u dim znači – preuzimam ulogu koju zakonski ne smem ali ON za nju nema ni psihosomatski IQ. Nema! Zatvorite prozore ne izlazite ja izig ra vam kuvaricu! OPS (gde mi je ruka s rin gle? ) Gle! … Настави са читањем “LJUBAVNA PESMA (?!?) — Marina Adamović”
Volim da maštam volim da, ma(ma)…. ma šta m(e) to vodi do ma-stila ovog pera zabodenog u sr(ž)ca Volim! Da. Ja sam ispisana strana sveta kojeg ne(i)ma Maštam-i-to-ili-nešto-sasvim-jezgrovito?! A ko je nju i(spisa)o? Io?m-a?šta? kamin(n)gs

Volim da maštam
volim da, ma(ma)….
ma šta m(e)
to
vodi
do
ma-stila
ovog pera
zabodenog u sr(ž)ca
Volim!
Da.
Ja sam ispisana strana sveta
kojeg
ne(i)ma
Maštam-i-to-ili-nešto-sasvim-jezgrovito?!
A ko je nju i(spisa)o?
Io?m-a?šta?
kamin(n)gs
Joj, kako je kratak dan za opis života bez naznake kraja. Skratiću život, a razvuči nevidljivi deo dana. Eto. Uzvraćam .. Svaki kraj je beskrajan j e r mora opisti početak i trajanje pomenute radnje! I miris zemlje je život! Opijena njime umirem od sreće što ga opisujem! kamin(n)
Jutro.Zvona. Praznik Vrbice. Seta u oku. Dečaka lice. Ušla je tiho Drag gost. Pričala stihom. Dotakla Večnost. Belina zida Parala vid. Prozirni prsti. Ranjivost.Stid. Jutro.Drukčije doba. Sećanja zvon. Dečak u uglu. Samoća.Soba.
Jutro.Zvona.
Praznik Vrbice.
Seta u oku.
Dečaka lice.
Ušla je tiho
Drag gost.
Pričala stihom.
Dotakla Večnost.
Belina zida
Parala vid.
Prozirni prsti.
Ranjivost.Stid.
Jutro.Drukčije doba.
Sećanja zvon.
Dečak u uglu.
Samoća.Soba.
Sve čega se sećala bilo je da se nečega mora setiti. Prolazili su dani – to je uobičajeno u svakoj priči – meseci godine vekovi Vekovi? Sve čega se sećala u večnosti je pamćenja roni leti hoda samo što se ja ne mogui setiti zašto sam napisala roman o sećanju nečijeg zaborava (potpisuje se – … Настави са читањем “POETSKA KRATKA PRIČA / EP O MOZGU — Marina Adamović”
Sve čega se sećala
bilo je da se nečega
mora
setiti.
Prolazili su dani
– to je uobičajeno u svakoj priči –
meseci
godine
vekovi
Vekovi?
Sve čega se sećala
u večnosti je pamćenja
roni
leti
hoda
samo što se ja
ne mogui setiti
zašto sam napisala roman o
sećanju
nečijeg zaborava
(potpisuje se – ko?)
kamin(n)gs
РАСТАНАК…УЗ КАФУ…. Врело је и не иде уз топлу кафу, а пила ми се, застала у грлу као камен, неда да дишем, не смем да те погледам, а видим само твоју силуету, лек за све су моје сузе, али за инат неће да потеку…. Гушим се, осећам да ни теби није лако, ни гутљај ниси … Настави са читањем “РАСТАНАК…УЗ КАФУ….- Миладиновић Сандра”
РАСТАНАК…УЗ КАФУ….
Врело је и не иде уз топлу кафу, а пила ми се,
застала у грлу као камен, неда да дишем,
не смем да те погледам, а видим само твоју силуету,
лек за све су моје сузе, али за инат неће да потеку….
Гушим се, осећам да ни теби није лако,
ни гутљај ниси попио и ћутиш, па се на силу смејеш тек онако,
збијаш шалу на рачун наш, а знам да глумиш…
Гледам у сто, као пчела ти ћеш да одзујиш….
Одлазиш и шоља остаје на столу пуна…
Одлазиш, а као да те вуку назад невидљиве нити!
Загрлила бих те најјаче, али не смем због бола!
Излетеће као јецај и најјача стрела, зато стрепим!
Пући ће срце на два дела….
Одлазиш, остаје шоља кафе и твој мирис,
деца смо, осећам још увек као некада,
ти си витез, а ја принцеза из шљивака…
Одлазиш, али доћи ћеш…..
Знам судбина је таква…..
Таква је кафа на брзака, увек опече….
© Миладиновић Сандра
ПОВОДОМ 6. АВГУСТА ДАНА РУДАРА СРБИЈЕ, СВИМ РУДАРИМА, А ПОСЕБНО ПРЕГАОЦИМА РУДНИКА БАКРА МАЈДАНПЕК И РУДАРСКО -ТОПИОНИЧАРСКОГ БАСЕНА БОР ЧЕСТИТАМ ПРАЗНИК И ЖЕЛИМ ИМ НОВЕ РАДНЕ ПОБЕДЕ. С Р Е Ћ Н О ! Пеко Лаличић Р У Д А Р С К А I У наћвама сунца бакар срце рудара испуњено песмом из груде … Настави са читањем “Пеко Лаличић, Честитка песмом”
ПОВОДОМ 6. АВГУСТА ДАНА РУДАРА СРБИЈЕ,
СВИМ РУДАРИМА, А ПОСЕБНО ПРЕГАОЦИМА
РУДНИКА БАКРА МАЈДАНПЕК
И РУДАРСКО -ТОПИОНИЧАРСКОГ БАСЕНА БОР
ЧЕСТИТАМ ПРАЗНИК И ЖЕЛИМ ИМ НОВЕ РАДНЕ ПОБЕДЕ.
С Р Е Ћ Н О !
Пеко Лаличић
Р У Д А Р С К А
I
У наћвама
сунца
бакар
срце рудара
испуњено песмом
из груде
родне
румени
род
роди
и песму
просу
рудару
у недра
у крошњама
оживеше
птице.
II
Рудар
разапет у зноју
између хтења и камења
уз грч гвоздених грдосија
и бљесак динамита
оглашава дела
из бакра што ничу
док му сирене
поносом голубове буде
да песму разнесу
и њоме разгале сунце
да хлеба и бакра буде
све више.
Борислава Дворанац Л О В А Ц Пушташ да желим да тражим не нудиш а дајеш играш се као мачетом вешт си ловац долази ти плен _________________________________ (,,Ишчезли цвет”, Бранково коло, Сремски Карловци, 2012.)
Smeh je svetski priznata simpatija! Ko to, ko to, “šuška” preko Antlantika, da mu odud dođe “demokratska politika”! Živko Begović
Smeh je svetski priznata simpatija!
Ko to, ko to, “šuška” preko Antlantika,
da mu odud dođe “demokratska politika”!
Živko Begović