Дан: 17. август 2013.
МЕЛОДИЈА – Миладиновић Сандра
МЕЛОДИЈА Tамо на брегу усковитлане боре лета као крдо дивљих коња у галопу, под налетом топлог ветра, умивају сетно лице у анђеоски осмех! Сунце плови као магија плаветнила, и лагано одлази на починак…. Црни витез са сребрном куглом спушта тихо руке на тло…. Чаробно!!!! Мирише на лето, а и зрикавци смело везу уз мирис поља, … Настави са читањем “МЕЛОДИЈА – Миладиновић Сандра”
Tамо на брегу усковитлане боре лета
као крдо дивљих коња у галопу,
под налетом топлог ветра,
умивају сетно лице у анђеоски осмех!
Сунце плови као магија плаветнила,
и лагано одлази на починак….
Црни витез са сребрном куглом
спушта тихо руке на тло….
Чаробно!!!!
Мирише на лето, а и зрикавци смело
везу уз мирис поља, дивље нане,
и мајчине душице….
Нестају све стеге и душа трепери
као лист младике…
Вољени се стапају у загрљаје,
чује се ритмично дисање,
као мелодија што скрива уздахе….
© Миладиновић Сандра
LIRSKA EPIKA — Marina Adamović
Ledeno čelo je ukazivalo na nešto izuzetno čudno. Svakog je dana pisala neprestano (to je pisac o kome je već objavljen roman; onaj pre ovog). Zbog tog neizmenjenog položaja tela, cirkulacija joj se spustila pod zemlju. Svi koji su pročitali bilo šta iz oblasti speleologije, mogu zaključiti da joj je um bio u najhladnijoj … Настави са читањем “LIRSKA EPIKA — Marina Adamović”
Ledeno čelo je ukazivalo na nešto
izuzetno čudno.
Svakog je dana pisala neprestano
(to je pisac o kome je već objavljen roman;
onaj pre ovog).
Zbog tog neizmenjenog položaja tela,
cirkulacija joj se spustila pod zemlju.
Svi koji su pročitali bilo šta iz oblasti speleologije,
mogu zaključiti da joj je um bio u najhladnijoj pećini.
Zašto?
Svakako, on je lizao vlastitu krv
koja je pisala, i pisala, i pisala.
I eto, nije je ispuštao iz vida.
Izdavač danima pokušava da stupi u kontakt
bilo s kojim delom njene opservacije.
Međutim,
i štamparija je sve otkazala zbog neobičnog događaja
Izdavač je došao do male, tamne rupe
na mišu pored tastature,
pogledao, susreo se s njom,
zainteresovao za ljupku, lednu
temu i
skočio u grob.
Novinska vest
“Čuveno delo čuvene pesnikinje
u izdanju najčuvenije izdavačke kuće…
kasni zbog smrti Optimizma
Futurizma”
kamin(n)gs
Борислава Дворанац, П Л Е С
Борислава Дворанац П Л Е С Ветар се игра листом додирује небо спушта га у траву игра се ветар игра ма играј се играј ветре уживам у игри грлиш ме носиш у вртоглавом плесу лист сам ветре __________________________________ (,,Ишчезли цвет”, Бранково коло”, Сремски Карловци, 2012.)
Peko Laličić, MOJ AFORIZAM
Peko LALIČIĆ MOJ AFORIZAM: BEZ DOBRIH JAJA NEMA NI NOSILJA!
Peko Laličić, MI SMO PTICE …
Peko LALIČIĆ MI SMO PTICE … Nadlećem sebe i tebe u sebi poda mnom procvetalu tamnokosu snežnu podivljalu lastarim nad tvojim virovima prostreljen i kopnim na tvojim grudima pokošen vetrokos go i bos natkriljujem te natkriljuješ me vrela i znamena pitka od stopala do poslednjeg pramena i svićeš u plamenu uz lomaču napojena i budiš … Настави са читањем “Peko Laličić, MI SMO PTICE …”
Peko LALIČIĆ
MI SMO PTICE …
Nadlećem sebe i tebe u sebi
poda mnom procvetalu
tamnokosu
snežnu
podivljalu
lastarim nad tvojim virovima
prostreljen
i kopnim na tvojim grudima
pokošen
vetrokos
go
i bos
natkriljujem te
natkriljuješ me
vrela i znamena
pitka od stopala do poslednjeg
pramena
i svićeš u plamenu
uz lomaču napojena
i budiš petlove da rosu gaze
prevrću otkose
brda preturaju
da poletiš van sebe
nada mnom
na mene
da bezglavo o nakovanj bijemo
damari da pucaju
vino da poteče
brzacima
šljivicima
proplancima
u visine
među ptice
nadlećeš me u venčanici od
behara
zavičaj mi u zenice seliš
da povilenim
dom da sagradim
bez kamena i maltera
kao u bajci
da svićemo
sa pticama da se nadmećemo
pesmu raznosimo
da ptice budu mi
a mi ptice




