Maska od žada-Radmila Nastić Antanasijević

Mnoga mi lica dadoše ljudi, masku od žada dade mi Bog. Pokaza odraz ogledalo laži, koštaše mnogo učenje koraka božanski hod. Obdari mene milošću žad, obasja sunce sačuva hlad. Sad smo nas dvoje, u borbi toj između ljudi, pravedni Bog. I vetar što travku povija, zna tajnu na proplanku strahova mojih, nevešti poj. To samo … Настави са читањем “Maska od žada-Radmila Nastić Antanasijević”

Mnoga mi lica dadoše ljudi,
masku od žada
dade mi Bog.
Pokaza odraz ogledalo laži,
koštaše mnogo
učenje koraka božanski hod.
Obdari mene milošću žad,
obasja sunce
sačuva hlad.

Sad smo nas dvoje,
u borbi toj
između ljudi,
pravedni Bog.
I vetar što travku povija,
zna tajnu
na proplanku strahova mojih,
nevešti poj.

To samo lažno ogledalo skriva
zabrinutost obrva kroj.
To samo žad taji
da prikrije nemir moj.
Moj stariji zavet beše
da ljudima damo prilike,
da kroz senke objave svoje slike,
namrštene i nasmejane oblike.

I sve što sam znala
zaboravih tad,
a odraz moje maske od žada,
za lica mnoga
što imadoh ja,
sakriće deo našeg neispričanog sna.

*** Radenko Nastić

Želim uspavanku bez glasa U telu što gori,i talasa Ko šum neznani u gluvi čas Delić nebesa,pticu i klas. Želim uspavanku bez glasa Što slutnji nalik čita se Sa cveta ,zvezde i talasa I što jednom samo naizust zna se. Još noćas neka me uspava Miris zrelog žita, ili trava Nemi šapat dok na vetru … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

Želim uspavanku bez glasa
U telu što gori,i talasa
Ko šum neznani u gluvi čas
Delić nebesa,pticu i klas.

Želim uspavanku bez glasa
Što slutnji nalik čita se
Sa cveta ,zvezde i talasa
I što jednom samo naizust zna se.

Još noćas neka me uspava
Miris zrelog žita, ili trava
Nemi šapat dok na vetru se njišu
A sutra već slutim Jesen i Kišu.

Otirač-Radmila Nastić Antanasijević

Kad dođeš u moju sobu, ispoštuj prvo otirač sa praga. A onda kroči sa željom jasnom: da upoznaš svet neshvatljiv do tada. Pa sedi s mirom i ceni svog domaćina ma koliko on bio pijan il lud. Zavoli tu zagonetnu sobu, zavoli moju ćud!

Kad dođeš u moju sobu,
ispoštuj prvo otirač sa praga.
A onda kroči sa željom jasnom:
da upoznaš svet
neshvatljiv do tada.
Pa sedi s mirom
i ceni svog domaćina
ma koliko on bio
pijan il lud.
Zavoli tu zagonetnu sobu,
zavoli moju ćud!

Porcelanski dečak-Radmila Nastić Antanasijević

O koliko puta ćeš poljubiti staklo, misleći da ljubiš moje lice,dečače od porcelana! I živećeš tako tužno i usamljeno, na kraju police mog ormara. I sve dok jednoga dana budeš poželeo da te nema, ne zbog tuge i ne zbog stakla, već zbog sebe sama; bacićeš se na pod, tu pred mojim nogama i razbiti … Настави са читањем “Porcelanski dečak-Radmila Nastić Antanasijević”

O koliko puta ćeš
poljubiti staklo,
misleći da ljubiš
moje lice,dečače od porcelana!
I živećeš tako
tužno i usamljeno,
na kraju police mog ormara.
I sve dok jednoga dana
budeš poželeo da te nema,
ne zbog tuge i ne zbog stakla,
već zbog sebe sama;
bacićeš se na pod,
tu pred mojim nogama
i razbiti u hiljadu komada.
Aja,ja ću plakati ko sada.

***Radenko Nastić

Snom pohodiš me vodo, Plahošću kazujem te Prostor što podsvest krade dosegnuv Da se u kaleidoskop pretvori, U žudnju procvetale krvi. U beskrajnost razlistavaš se vodo Nemoćan da spoznam bivstvo nemo Bezglasni krik sam ,gorka brazdo Nevidljiva da nestaneš u neizrecivosti Rodjajem otkrih te. Snom dosegnuv obalu ti izdanu Glasih se imenom tvojim ,o vodo … Настави са читањем “***Radenko Nastić”

Snom pohodiš me vodo,
Plahošću kazujem te
Prostor što podsvest krade dosegnuv
Da se u kaleidoskop pretvori,
U žudnju procvetale krvi.
U beskrajnost razlistavaš se vodo
Nemoćan da spoznam bivstvo nemo
Bezglasni krik sam ,gorka brazdo
Nevidljiva da nestaneš u neizrecivosti
Rodjajem otkrih te.
Snom dosegnuv obalu ti izdanu
Glasih se imenom tvojim ,o vodo
I umirah u odblesku radjanja tvog.

***Radenko Nastić

Što bliže to gorče Kad jasnost raste,zri i nada Netaknutost bisera iza kulisa cveta I ina jednostavnost strada. Istina rečima kazana Samo je pola istina. Paučina u oku kao posed usna Bezmerna je osveta daljina.

Što bliže to gorče
Kad jasnost raste,zri i nada
Netaknutost bisera iza kulisa cveta
I ina jednostavnost strada.

Istina rečima kazana
Samo je pola istina.
Paučina u oku kao posed usna
Bezmerna je osveta daljina.

*** Radenko Nastić

Korak tek da zatvori krug I muk posle svega,kad Zver je kao čovek drug Kad uspon i pad čine sklad. Kroz okno pogled i nit Što se produžuje u bit U tuđi skrivaš se lik Kad jedno je isto-i smeh l krik.

Korak tek da zatvori krug
I muk posle svega,kad
Zver je kao čovek drug
Kad uspon i pad čine sklad.

Kroz okno pogled i nit
Što se produžuje u bit
U tuđi skrivaš se lik
Kad jedno je isto-i smeh l krik.

*** Radenko Nastić

U mračni bezdan vlastitih strahova I želja što prepliću san i javu Vođen tajanstvom iskonskog zova Zalutah tražeći Nadu i Slavu. I ne znajući ko sam i šta sam, Vezan nepovratno za jedan oblik-nit Uobličavam stvarnosti lik Da prigušim jek:jesam,znači nisam. I svako blizu još dublje vodi U slepilo dana,izdajstvo noći I svaka nada tek … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

U mračni bezdan vlastitih strahova
I želja što prepliću san i javu
Vođen tajanstvom iskonskog zova
Zalutah tražeći Nadu i Slavu.

I ne znajući ko sam i šta sam,
Vezan nepovratno za jedan oblik-nit
Uobličavam stvarnosti lik
Da prigušim jek:jesam,znači nisam.

I svako blizu još dublje vodi
U slepilo dana,izdajstvo noći
I svaka nada tek sumnju rodi
Da istim putem moram proći.

Saznah samo teskobu prostora
Kad odraz vlastitog lika peče
Kao jasnost zvezda u letnje veče
Kao nemoć pred tajanstvom prizora.

Zbunjen bliskošću dolazeće smrti,
Malen pred sobom i pred nebom
Ko sam?Otkud hitam ? Kuda idem?
Vapim za Rečju kao za hlebom.

*** Radenko Nastić

Krvoliptajem nedostupno sazri. Doziv u noćnoj grimasi       Korenjem ukoreni se. Prostorom prozreh zenica tamu, Daljinama zaćutah Likom da usnim te spokojan. Gorko,o Tvorče,beljenje neumitno. Zaiskah bekstvom .         Tugom zaiskah. Odjeci mrtvi….. Ni ptica,raskošna dragost, Ni cvet.Ne otkri. Nečitkost,o Tvorče,nečitkost Bolno dotiče. Jutrom zapamćena nevinost O kuda?Kuda se stiče?

Krvoliptajem nedostupno sazri.
Doziv u noćnoj grimasi
      Korenjem ukoreni se.
Prostorom prozreh zenica tamu,
Daljinama zaćutah
Likom da usnim te spokojan.
Gorko,o Tvorče,beljenje neumitno.
Zaiskah bekstvom .
        Tugom zaiskah.
Odjeci mrtvi…..
Ni ptica,raskošna dragost,
Ni cvet.Ne otkri.
Nečitkost,o Tvorče,nečitkost
Bolno dotiče.
Jutrom zapamćena nevinost
O kuda?Kuda se stiče?

Moja pesma vredi tri puža-Radmila Nastić Antanasijević

Jutros su krenuli lovci na puževe. Žene su za parama lude vodile su i decu i muževe. Tek oko deset , projuri sokakom dečak slinav: “Za puža dinar,za puža dinar!” A ja krenula da ih spašavam,krijem. Ja volim sve da jedem i pijem, puževe ne mogu,ja ih volim. Za njih sam spremna i da ubijem. … Настави са читањем “Moja pesma vredi tri puža-Radmila Nastić Antanasijević”

Jutros su krenuli lovci na puževe.
Žene su za parama lude
vodile su i decu i muževe.

Tek oko deset ,
projuri sokakom dečak slinav:
“Za puža dinar,za puža dinar!”

A ja krenula da ih spašavam,krijem.
Ja volim sve da jedem i pijem,
puževe ne mogu,ja ih volim.
Za njih sam spremna i da ubijem.

“O ljudi,koji vam je đavo?
U svemu vidite novac,
da li vam je samo do njega stalo,
zar ne volite prirodu bar malo?”.

A oni mi kažu:
“Idi ludaku i piši pesme,
možda i za njih dobiješ koji dinar!”
Misleći da sam luda
ismejava me i onaj dečak slinav:
“Za puža dinar,za pesmu tri!”

Ali ja ne odustajem i kažem:
“Đavoli,umiraće te sporo
ko što se kreću puževi!”

Uspela sam da pronađem
i sakrijem tri.
Baš sam srećna:
“Moja pesma vredi tri puža,
a vi ste zli!”