Добродошли!
Smejem se iz pritaje razmislite ko sam sadim kosu sa lobanje i gledam kako izrasta korov – oklopnjača ljupkih prevara kožom prekrivam večne laži koje nariču ožalošćeni sakupljam zube i gađam demone nad zavetnim kipom kvazi-tragedije — nema mi ravne jedini sam talas crne Mnemosine
Smejem se iz pritaje
razmislite ko sam
sadim kosu sa lobanje
i gledam kako izrasta
korov –
oklopnjača
ljupkih prevara
kožom prekrivam
večne laži
koje nariču
ožalošćeni
sakupljam zube i
gađam demone
nad zavetnim kipom kvazi-tragedije —
nema mi ravne
jedini sam talas crne Mnemosine
SUNCE Maglovita jutra stvaraju prizor koji ogranicava moja cula! Secam se mirisnih jutara i cvrkuta slavuja! Obasjanog nevena, veselog laveza, a sada tu ja, kao da sam u kavezu, koji neda da disem! Ja jesam mesecevo dete, ali, sam sunceva sestra! I rado bih uvek da osecam nezna milovanja virtouza, koga niko ne moze prevazici! … Настави са читањем “SUNCE -Miladinovic Sandra”
SUNCE
Maglovita jutra stvaraju prizor
koji ogranicava moja cula!
Secam se mirisnih jutara
i cvrkuta slavuja!
Obasjanog nevena,
veselog laveza, a sada
tu ja, kao da sam u kavezu,
koji neda da disem!
Ja jesam mesecevo dete,
ali, sam sunceva sestra!
I rado bih uvek da osecam
nezna milovanja virtouza,
koga niko ne moze prevazici!
Jesenje kise su njegove suze,
snezne padine njegovi snovi,
prolecni nemiri budjenje stoleca,
a, leta slavlja u cast boema!
Bez njega zivota nema,
pesme, ni koraka,
ni igre uvojaka,
toplih poljubaca,
dodira ruku koji se pamte,
ni reci iz dusa koje se vrate
kao eho i odjekuju godinama…
Eto kakva cuda cini sunce s’ nama!!!!
© Miladinovic Sandra
i znam da cujes moje korake, i znam da na pragu nase kuce jos uvek places i dozivas moje ime ne tesi se time,necu doci i mnogo ce vremena proci opet mene nece biti voleo sam tebe,ne kao ti mene i ja sada dok ovo pisem placem i secam se kako uspomene crtaju slike … Настави са читањем “PISMO”
i znam da cujes moje korake,
i znam da na pragu nase kuce
jos uvek places i dozivas moje ime
ne tesi se time,necu doci
i mnogo ce vremena proci
opet mene nece biti
voleo sam tebe,ne kao ti mene
i ja sada dok ovo pisem
placem i secam se
kako uspomene crtaju slike
nasih zivota
daleko sam od nas,tebe
samo,samo te molim
zaboravi sve,pocni ispocetka
podelili smo metak tuge u grudima
zamazali oci ljudima,i oni nas bacili
u zaborav.
nekada…zbog tebe su jutra svitala
nekad je i noc zbog tebe gubilo boju
nekada,ja sam te imao kao svoju…
zaboravljam ali placem,boli me
nisu mi dali da te volim,
tog dana,boze,to nebo i ptice
poceo sam da se molim
da verujem u zlo,koje nosi covek
i posle se kaje,
zivim,ali znake zivota ne dajem
umirem lagano,bez tebe,bez sveta
umirem kao i covek mojoj rukom odnet…
zasluzio sam,stigao me bog,i kaznio
zato ga volim i molim za oprostaj…
ti,ti zivote moj,cuvaj mog decka,
pricaj mu da je njegov tata bio veliki covek,
da moze pricati drugovima u skoli,
kako tata nikad nije prestao da ga voli
kreni ponovo,jer ja sam na kraju…
sutra cu sve zaboraviti,
sutra,pogledaj u nebo,bicu negde tamo
sutra poslednji dah zivota poklanjam tebi
a vecni mir sebi
seti me se,kad budes stara,i zamisli
kako bi tvoj neko izgledao tada…
Putovali smo i isli smo svuda, na razna mesta u godinama mladosti, to je postala navika,ukras svakog leta je more, ukras mora smo mi,a ukras nas je ljubav koja se ponekad desi… nije cesta ljubav na prvi pogled i nije cesta ljubav na daljinu,takvih ljubavi ima malo a one,one gore i plamte kao lava u … Настави са читањем “DIM LJUBAVI”
Putovali smo i isli smo svuda,
na razna mesta u godinama mladosti,
to je postala navika,ukras svakog leta je more,
ukras mora smo mi,a ukras nas je ljubav koja se
ponekad desi…
nije cesta ljubav na prvi pogled i nije cesta
ljubav na daljinu,takvih ljubavi ima malo
a one,one gore i plamte kao lava u vulkanu,
i gase se poput svece na kisi,i ostane dim,
a vreme dim razlozi u secanje,sliku,pricu…
da,Dajana…ime mog albuma slika,ime godine 2003
i ime devojke koja se upisala u moju knjigu srca
dragih lica.
Sunce na vrhu neba poput velike sijalice
obasjava prozirno more,tu sobu u kojoj smo svi mi,
znani i ne znani,nasmejani i tuzni…
tu sam ja,pored neke nje,
tu je ona kraj nekog mene…
muske oci znaju birati,znaju pricati i zavoditi,
znaju mrzeti i voleti,ali tad
oci i znaju neutralne biti,zatecene
gledajuci u iste takve oci,
od ociju,preko ruku do sredine stomaka,
zubor prelepog drhtaja,a u usima blagi bubanj,tup
srce dodje kao prateci ton,a mozak prosipa put
i tera usta da kazu nesto,verujem
da ista harmonija vlada i u njoj…
drzala je knigu u ruci sa obelezenom stranicom,
ostalo je malo od knjige,i sigurno je rasplet
i sigurno je zanimljiva,kod takvih se knjiga
ne skrece pogled,niti se staje…
ona jos uvek gledala,a meni vreme nije islo,
ili je toliko brzo islo da sam bio u rupi vremena,
neznam…
dok cigara dogoreva bez uvucenog dima,
uzustih recenicu…
Citas knjigu,bas lepo…
ona uzvrati nesto na Bugarskom,razumljivo donekle,
ali osmeh sam razumeo u potpunosti.
Seo sam pored nje,na pesak,gledajuci u tekst knjige
ne bi li smislio sledecu recenicu
ali ona,procitala mi je delic sa te stranice i pocela
docaravati rukama i pokretima glave…
boze,a ja je ne razumem skroz,smesim se
secem hemiju sa recenicom…
imas prelepe oci,ovako na suncu deluju providno…
razumela me je,i rekla hvala,a pogled joj skrenuo
stidljivo…
njenom olovkom napisao sam broj telefona na stranici
koju mi je citala,i vidimo se na plazi veceras…
klimnula je potvrdno,ulila mi je zivot bez reci
do veceri sam leteo,iznad oblaka,u nekoj zemlji maste i bajke
pratili su me leptiri cudne velicine i ptice koje lete
bez mahanja krila…
planine ispod mene bile su njen lik,zar toliko moze
da ocara jedna osoba,
jedna neznanka sa knjigom na pesku.
Drustvo celo,i ja,dobra muzika u obliznjem klubu pored mora
pesme su isle meni u korist,kao da je pevac znao da sam tu negde.
besplatne osmehe sam delio svima,ali misli mi nisu bile tamo.
telefon ne zvoni,niti pokazuje sta bitno,samo vreme
koje nosi sto pitanja.
da li je glumila,moze li se tako glumiti,
jedan sat posle ponoci,
idem na isto mesto gde sam je video,
tamo je mrkli mrak sad,ko ce tamo stojati i cekati
slatkorecivog stranca,i samo za njega cuvati
nesto posebno i nezno.
Gazim po pesku,priblizavam se
ali nje nema…
da,stranac u noci,
lepo obucen,pun zelje i neke energije
polako,kao masina bez goriva poceo sam jenjavati.
seo sam na pesak i gledao u zvezde,
one su mi uvek naklonjene i nasmejane
kao i sada.
znaju zvezde da sam povredjen,da mi je tesko
cuo sam nekad davno da treba pevati kad ti je tesko
pocinjem od refrena,onako zamisljen
MY WAY……Sinatra….ili Elvis…..ne…vise kao ja
da,ja je pevam,ne glasno.
druga strofa,nisam se setio pa sam svirao,zvizdao
ali neko je pevao…..
Dajana je pevala,iza mene i smesila se
skocio sam i zagrlio je,poceo ljubiti,strast,ljubav…
a Elvis je i dalje pevao MY WAY,pored nas sa gitarom i
smesno obucen,sav u sljokicama.
otisli smo do njenog stana,proveli prelepu noc zajedno
iduci dani bili su za memoare,na tri jezika smo
nacinili ljubav od temelja do vrha sveta
napisao sam joj pesmu na srpskom,znala ju je napamet
na stotine slika sam uslikao kao i ona,
boze,bili smo nasmejani na svakoj.
poslednji dan nije slikan…
na stanici,plakali smo oboje…
imali smo ljubav,imali smo raj imali smo svet,
ali,znali smo da je to kraj.
dok sam sedeo do prozora u busu,pevala je kroz suze MOJ PUT…
krenuo je,ja sam gledao u nju do sam mogao videti
njenu figuru…u kriviti puta,sve je nestalo…
ostao mi je telefon,adresa i uspomene.
na taj telefon niko se nikad vise nije odazvao,
pisma nisu imala odgovora,a uspomene…
one se gase poput sveca na kisi,i ostane dim,
a vreme dim razlozi u secanje,sliku,pricu….
da,Dajana…ime mog albuma slika,ime godine….2003.
i slagao bih sam sebe i tebe kad bih rekao da sam sreo devojku koju sam znao tako,nikako tek ono sto oko uhvati a uho samo propusti i da dani ucine,da oci gledaju dalje da usi cuju sum hoda,disanje i otkucaje srca da pozelim svaki vetar koje tvoje telo napravi kad prohuji pored mene, kao … Настави са читањем “ONA”
i slagao bih sam sebe i tebe
kad bih rekao da sam sreo devojku
koju sam znao tako,nikako
tek ono sto oko uhvati a uho samo propusti
i da dani ucine,da oci gledaju dalje
da usi cuju sum hoda,disanje i otkucaje srca
da pozelim svaki vetar koje tvoje telo napravi
kad prohuji pored mene,
kao more kad se odbije od stene,
i odnese jedan kamencic na dno,
moj mali smesak koji ti ni ne vidis al
odneses ga i radja se drugi,treci…
brze i prelepe ruke,ukrasene samo darom prirode
tako meke,tako zavidim casi i flasi
zavidim i vodi sto te dodiruje tako lako
pitam se,ima li pica uz koje ide i tvoj osmeh,iskren
postoji li sto koji najvise volis,
da li ti ime znaci nesto,ili cipele koje nosim,
uz koje akorde bi tvoj pogled bio nezan,neciji
koliko andjela kosta tvoja ljubav….
bezbroj pitanja i dva puta vise odgovora,
ko i svaki dan,docekam vece da neznam nista
i da ujutru pozelim i da se radujem tom vecernjem neznanju,
samo da mi prodjes kroz glavu,
ostavis malo tragova u dusi,i miris parfema
da sve ima isti miris,miris tebe i tvoje brzine,
vestine,i zenstvenosti…
Mesec švrlja i baca zvezde Isus menja eksere za vino sećanje motam u poderano klupče i ostavljam ga posred antidepresiva . ove noći zaposedam sebe
Mesec švrlja i baca zvezde
Isus menja eksere za vino
sećanje motam u poderano klupče
i ostavljam ga posred antidepresiva
.
ove noći
zaposedam sebe
nisam verovala da.. nisam znala da… a nebo je bilo… i zvezde… i purpur.. i leptir na… i sada kad… još uvek ne verujem da…. iako postojim; evo me!
nisam verovala da..
nisam znala da…
a
nebo je bilo…
i zvezde…
i purpur..
i leptir na…
i sada kad…
još uvek ne verujem da….
iako postojim;
evo me!
Jenda je zver oglodala granu uplakani oblak ušao u jesen oktobar ispisuje dočekanu pesmu nokturno vetra u tek sveloj travi
Jenda je zver oglodala granu
uplakani oblak ušao u jesen
oktobar
ispisuje
dočekanu pesmu
nokturno
vetra
u
tek sveloj
travi
www.sasamilivojev.com Saša Milivojev: POLITICAL THIRST STRIKE Politički štrajk žeđu: Saša Milivojev, Oliver. B. Antić, Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić, Hosni Mubarak Tanslation from Serbian: ALEKSANDRA JAKŠIĆ Threatening to Aleksandar Vučić and Oliver B. Antić with political asylum and thirst strike in Brussels, explaining thats the only way for me to fight, as a matter of … Настави са читањем “Saša Milivojev: POLITICAL THIRST STRIKE, Wekeend column, 10-11.9.2011. www.sasamilivojev.com”
Threatening to Aleksandar Vučić and Oliver B. Antić with political asylum and thirst strike in Brussels, explaining thats the only way for me to fight, as a matter of urgency, for my rights guaranteed by Constitution, because Serbia is a Civil State, I influenced them psychologically to steal my epoch-making idea on POLITICAL strike and overnight to persuade Tomislav Nikolić once again to show to Europe who actually are Progressives (members of Napredna stranka – eng. Progressive Party). Nikolić is the first politician in history who has used this strike. This idea has widely been spread all over the world. Arab Media transmit that Hosni Mubarak follows his Serbian right-wing leader and refuses to take liquid. This idea is mine! Sešelj was starving for 17 days in the Hague because didnt know about the thirst strike….
Welcome my friends. Welcome my enemies.. The true is waiting for you here. Thank you for staying with me because, since 10th January 2010. my Serbian brothers have unmercifully sanctioned me, disparaged me, politically harassed me and discriminated me in all those party, mafia and sect media, independent and cheap Serbian daily newspaper full of hatred, intolerance, lies, frauds, deceits, false morality and ontological immorality.
In 2008. I suspected in conspiracy between the radicals and members of Napredna Stranka (Progressive Party) on alleged division. I didnt pay attention when everybody ridiculed me because I was astray from Politika to work on liberalization of Pravda. POLITICAL METASTASIS… Members of Napredna stranka (progressives) started to become my fans. First among them was a functionary Oliver B. Antić. He was delighted with my columns, annoying me by the phone and writing me messages that I am a miracle, but , as an intellectual creator of progressives, he had his final target in misusing my spirit of rebellion, talent, national feelings and an influence to reading audience. However, as soon as Carla del Ponte ha spoken up about Yellow house, I announced a novel under a shocking title The Boy from the Yellow House, after which I was kicked out from Politika and Pravda. Then it was revealed that even professor didnt care about the Yellow House; he did that only for his personal pleasure and philanthropy. Aleksandar Vučić blushed when I told him about my target to publish the novel about the Yellow House and to encourage an investigation. Saša Milivojev to Aleksandar Vučić, SMS: “Stop lying me as you have been lying the people for years!”
“Halo, listen to me very carefully Saša: tell to your mom and dad they are lairs! Do you hear me? Tell them they are lairs!! You havent obliged me with anything, so I do not owe you any help!”
“No kidding? My background is not the street, Mr Vučić, I have come from Politika in order to meet you! Thousands of young people are following my words in Politika and Pravda towards your party, now you will see when I turn all of them against you! I have my tentacles in structures which are impalpable to you and Boris Tadić! You will be surprised…”
Oliver B. Antić to Saša Milivojev, SMS: “I do not understand what you are expecting from us? We are not an authority which employees qualified! You are a poetic talent, even the best couldnt pass.”
“I have been sent to clean the wheat from the chaff by my literature, just they have forgotten to tell you that! Professionally, I can deal with your literature and, drawing from the context, I can prove your clear hate speech against the Muslims; that you are doing is not a literary struggle against terrorism, it is an attack on religion! And every religion must be respected!”
“One threat more and the criminal charge is at your door!”
“What the hell criminal charge? You could be charged for breaking human rights, manipulation and harassment of declared journalist, a young man whose intellectual property has been misused by you in Pravda, and he was left by you in the street again by you!”
“We do not have any connection with Pravda anymore. It has been bought by Đilas.”
“I am not interested in knowing who is an owner, Pravda as a public media, owes me!” – He says: “You are sick!”
“We shall se who is sick when you defend yourself by the polygraph! You know very well how I hold a reputation of the party in my hand. Do you want me to call Homen? You turned him down but you still are not aware that you lost him! People remember! People will never forgive you!”
“However, your political opinion is very shallow.”
Now we shall see whose opinion is politically shallow. So, threatening to Aleksandar Vučić and Oliver B. Antić with political asylum and the thirst strike in Brussels, explaining that its the only way for me to fight for my rights guaranteed by Constitution ( civil state- means same rights to all citizens of the state), I psychologically influenced them to steal my epoch-making idea on POLITICAL thirst strike and overnight persuade Tomislav Nikolić to show to Europe once again who are the Progressives indeed. Long time ago, people used the thirst strike, but those were the workers and refugees. The leader of Progressives is the first politician in history who used that strike. In his statements I recognized my words and SMS messages I had sent to Vučić and Antić. Said well enough on shallow political opinion and rating!
Tako mi mog života kratkog Svih laži izgovorenih Svih istina preko usana prevaljenih Tako mi svega lošeg Svega gorkog, svega slatkog Ovu pesmu ne pišem rukom Već onim što oči videše Telo i duša osetiše Pa sad stihove nižu jaukom Kako bi drugčije Prošlost krvavu opevali Iz te krvi u budućnost sledili Da zapišu delo … Настави са читањем “POGREŠAN JE KOD ZAPISAN U LJUDSKOM RODU”
Tako mi mog života kratkog
Svih laži izgovorenih
Svih istina preko usana prevaljenih
Tako mi svega lošeg
Svega gorkog, svega slatkog
Ovu pesmu ne pišem rukom
Već onim što oči videše
Telo i duša osetiše
Pa sad stihove nižu jaukom
Kako bi drugčije
Prošlost krvavu opevali
Iz te krvi u budućnost sledili
Da zapišu delo čovečije
Ne to ne može biti
Nek vas ova pesma boli
Niko ne mora da je voli
Ona će samo istinu govoriti
Video sam dva čoveka
Što tužno stajaše
I očima plačnim gledaše
Jedan drugog iz daleka
Medju njima provalija
Prvi poče jače da plače
Drugi poče jače da skače
Prvi jeste ono što dolazi
Drugi beše istorija
Onom što tek treba doći
Odelo od svile beše
Istoriji vetar golu kožu seče
O prokleta hladna noći
Tad budućnost progovara
“Vidiš li me nesrećniče?
Ja sam ono što tek biće“
Al prošlost ne odgovara
„Zasto skačeš kukavče
Zar nemaš gde da spavaš?
Da se greješ, večeravaš?“
Al prošlost usnama ne miče
Budućnost ne prestaje
„Reci bar što su ti ruke krvave?
I po telu rane iscrtane?“
Na to prošlost progavara
I priču započinje
„Prijatlju moj, rane su mi teške
Kožu su mi muke išibale
Ruke su mi vrane iskljucale
Pogledaj me dobro prijatelju
Gledaj svoje stare greške“
„Sada skačem, širim ruke
Da tebi kažem
Da tebi, nesretniče pokažem
Da ne doživiš iste muke“
„Ne vladaj samo radi vladanja
Ne kradi dane sto ti dade bog
Ne idi rog u rog
Neka ti moje rane
Budu ogledalo stradanja“
„Uči se na ranama mojim
Jer što slikari naslikaše
A pesnici opevaše
Sad je učitelj tvoj
I zemlja moja na kojoj stojim“
Sad budući suze briše
„ Zato sam i došao iznad provalije
Da se nazad vratim, meni ovde bolje nije
Da se vratim ponovo da učim“
Teško priča još teže uzdiše
Tad prošlo upita buduće
„ Zasto hoćeš nazad nesretniče?
„ Sa tom svilom, kojojm se i carevi diče
Zar srećan nisi u tom odelu?
Zar suze naše mogu da se izjednače?“
„ Mogu prijatelju stari
Ja sam otelotvorenje tvog košmara“
Iz topa budući odgovara
„ Ja sam kraj svega
Mene nema ko da žali“
„ U rukama mojim drzim sve
Sve blagotedi savremenog sveta
Sudbina je prijatelju to prokleta
Jer duše nemam, tela nemam
Zar se tako ziveti moze?“
„ Ubio sam boga u sebi
Čast je danas deo bajke
Ostala je zakopana u dubini crne rake
Sve knjige su spaljene
Sto je vredelo nekad, danas ne vredi“
Istorija ga pažljivo slušaše
„ Zar u vatru Platona, Tolstoja?
Tvoj je život samo iluzija
Zasto si se knjiga odrekao?“
Besno rukom odmahivaše
Tad prošlost sede i reče
„ Teško mi je kad te vidim
Zar da se svojih potomaka stidim?“
Za čiju sam slobodu krv lijo
Znaš li kako oseljena rana peče?“
Budućnost kleknu na kolena
„ Oprosti mi kad te molim
Sto moradoh da te zaboravim
Što sam prodao za lagodnost dušu svoju
Vrati me u tvoja vremena“
Prošlost ćuti, posla ima prečeg
Čak ga ni pogledom udostojila nije
Već se nagnu iznad provalije
Samo rečenicu prozbori
„ Vidi dole ima nečeg“
Sad obojca provaliju posmatraše
Čudnim pogledom gledaše čoveka
Ovaj nije iz njihovog veka
Čuše ga jasno kako zapomaže
„ Ko je ovaj čovek nesretni?
Što tako tužno zapomaže
Hoće budućnost da mu prošlost kaže
„ Njemu je najteže, to je onaj koji jeste“
Odmah prošlost odgovori
„ Dobro ga gledaj, on danas postoji
Iz te rupe on će izaći
Sudbina tvoja će ga snaći
Jer ja sam nekad bio
On jeste, ti ćeš doći“
Nakon ovih reči svak zaćuta
Shvatili su bez dileme
Svako vreme nosi svoje breme
To stihovi ovi opevaše
O sudbino ljudska prokleta