Hipohondrija

Već jedno izvesno vreme Kad se zagledam u jednu daleku tačku Kao da mi se čini da s velikim oklevanjem Prilazi mi iz velike daljine jedna velika bol Potrebno je isvesno podrobno ispitivanje Kako bih možda na kraju utvrdio Prema njenom obliku i promeni intenziteta Da je izgleda to velika bol na srcu mom Ono … Настави са читањем “Hipohondrija”

Već jedno izvesno vreme
Kad se zagledam u jednu daleku tačku
Kao da mi se čini da s velikim oklevanjem
Prilazi mi iz velike daljine jedna velika bol

Potrebno je isvesno podrobno ispitivanje
Kako bih možda na kraju utvrdio
Prema njenom obliku i promeni intenziteta
Da je izgleda to velika bol na srcu mom

Ono što mi izgleda kao da je sigurno
Možda ima vrlo verovatno neke veze sa tobom
Jer uvek kada sumnjam u nešto nesigurno
Utvrdi se na kraju da je to možda tačno

Ne mogu da isključim ni drugu mogućnost
Ma koliko sa tolike daljine izgledala nejasno
Bojim se da donesem preuranjeni zaključak
Da to neumitno dolazi bol u zglobovima i kostima

Kakve sam do sada bio sreće
Ne bi me uopšte ni ovog puta iznenadilo
Da ustvari počinjem da osećam rastuću
Rezultantu ova dva dosta raširena bola

Kubanska

Sadašnjost nam prolazi pred očima Sadašnjost je već prošla Zubi su nam u peščanom zidu Uspomene nam promiču noćima Starci na Suncu udobno leže Napustili smo svoja daleka mora Spremamo svoje ljušture za kraj Sati pred nama neprestano beže Priče nam osvaja egzotično rastinje Reči nam gube svoja značenja Potomci svoje novine broje Sudbina njihova … Настави са читањем “Kubanska”

Sadašnjost nam prolazi pred očima
Sadašnjost je već prošla
Zubi su nam u peščanom zidu
Uspomene nam promiču noćima

Starci na Suncu udobno leže
Napustili smo svoja daleka mora
Spremamo svoje ljušture za kraj
Sati pred nama neprestano beže

Priče nam osvaja egzotično rastinje
Reči nam gube svoja značenja
Potomci svoje novine broje
Sudbina njihova nemo nas proklinje

Budućnost nam se u lice ruga
Površnost nam je sve prekrila
Sivilo nam prevladalo sve boje
Da je razuma ostalo sve bilo bi tuga

Podmornica

Juče dok sam prolazio rekom Videh pticu uplakanu Kako kupi zadnje mrvice Tradicionalne patnje na obali Kada sam to shvatio Bilo mi je sve dovoljno jasno Suzama su one bile zasoljene Zato je ona pila vodu sa reke Juče dok sam gledao crnu pticu Poprskanu ljudskom patnjom i izmetom Znao sam da mora ući u … Настави са читањем “Podmornica”

Juče dok sam prolazio rekom
Videh pticu uplakanu
Kako kupi zadnje mrvice
Tradicionalne patnje na obali

Kada sam to shvatio
Bilo mi je sve dovoljno jasno
Suzama su one bile zasoljene
Zato je ona pila vodu sa reke

Juče dok sam gledao crnu pticu
Poprskanu ljudskom patnjom i izmetom
Znao sam da mora ući u reku
Da spere tu silnu prljavštinu

Nisam hteo dalje da gledam
Ali sam znao šta ću videti
Jer je moralo tako biti
Bačen kamen pretvorio je u podmornicu

Метак птица

ти више немаш крила јер ти си обећана птица на једном небу што никад не обећава гнијезда узалуд учиш лет од тачке ослонца узалуд глинено на пијацама пјеваш голуба узалуд препарирано пеперју обећаваш пера 3 демоделован свијет узварћа паљбом залуталог метка

ти више немаш крила

јер ти си обећана птица

на једном небу што никад

не обећава гнијезда

узалуд учиш лет

од тачке ослонца

узалуд глинено на пијацама

пјеваш голуба

узалуд препарирано

пеперју обећаваш пера

3 демоделован свијет

узварћа паљбом

залуталог метка

Dođi, ljepoto dođi

Mjesec bolan nad zemljom Što grize ponoćni sat Prosipa drhtaj od svjetla Dođ i ljepoto dodji Noć ne stari nikad I sunčev sjaj nad zemljom Što morem se slegnu u kap Prosipa drhtaj od svjetla Da prizove sve u poj Dođ i ljepoto dodji Dan ne stari nikad Vode pod hukom neba Što morem se … Настави са читањем “Dođi, ljepoto dođi”

Mjesec bolan nad zemljom
Što grize ponoćni sat
Prosipa drhtaj od svjetla
Dođ i ljepoto dodji
Noć ne stari nikad

I sunčev sjaj nad zemljom
Što morem se slegnu u kap
Prosipa drhtaj od svjetla
Da prizove sve u poj
Dođ i ljepoto dodji
Dan ne stari nikad

Vode pod hukom neba
Što morem se slegnu u kap
Prospu drhtaj od svjetla
Da prozovu sve u poj
Dođ i ljepoto dodji
Okean ne stari nikad

Vazduh disanja pečat
Što krugove vjetrom diže
Prosipa drhtaj od svjetla
Da prizove sve u poj
Dođ i ljepoto dođi
Život ne stari nikad

Citiram jutra

Citiram jutra i budjenje i zrak sunca raspuknut u krošnji citiram nadu ostarjelu medj prstima i pad sunca u sunovrate sumraka citiram vatru neugasivu u bakljama pećinskog toka i trag svjetlosti na dlanu i pepeo svoje budućnosti citiram strast oka razornu i strašnu pred kojom strepi pogled citiram azbuku koja nadilazi riječi neizrecivost svakog alfa … Настави са читањем “Citiram jutra”

Citiram jutra i budjenje
i zrak sunca raspuknut u krošnji
citiram nadu ostarjelu medj prstima
i pad sunca u sunovrate sumraka
citiram vatru neugasivu
u bakljama pećinskog toka
i trag svjetlosti na dlanu
i pepeo svoje budućnosti
citiram strast oka razornu i strašnu
pred kojom strepi pogled
citiram azbuku koja nadilazi riječi
neizrecivost svakog alfa i beta
gama i delta
citiram zivot
i u njedrima ko guju gajim strah
da će sve ostati u citatnosti

Dolores

Tempera dolores osuši boju noć i Što se s lica sliva u izdanke sati Što nemirom biva u posljednjoj vlati I što travkom nježnom grli trena kap Tempora dolores ne sjenč i mrenu dana Ni mrežom grljene ribare u noć i Što su im tijela ubodom udica Koža raspeta spram zvjezdanog neba

Tempera dolores osuši boju noć i
Što se s lica sliva u izdanke sati
Što nemirom biva u posljednjoj vlati
I što travkom nježnom grli trena kap

Tempora dolores ne sjenč i mrenu dana
Ni mrežom grljene ribare u noć i
Što su im tijela ubodom udica
Koža raspeta spram zvjezdanog neba

Iz pritaje — Marina Adamović

Smejem se iz pritaje razmislite ko sam sadim kosu sa lobanje i gledam kako izrasta korov – oklopnjača ljupkih prevara kožom prekrivam večne laži koje nariču ožalošćeni sakupljam zube i gađam demone nad zavetnim kipom kvazi-tragedije — nema mi ravne jedini sam talas crne Mnemosine

Smejem se iz pritaje

razmislite ko sam

sadim kosu sa lobanje

i gledam kako izrasta

korov –

oklopnjača

ljupkih prevara

kožom prekrivam

večne laži

koje nariču

ožalošćeni

sakupljam zube i

gađam demone

nad zavetnim kipom kvazi-tragedije —

nema mi ravne

jedini sam talas crne Mnemosine