i znam da cujes moje korake,
i znam da na pragu nase kuce
jos uvek places i dozivas moje ime
ne tesi se time,necu doci
i mnogo ce vremena proci
opet mene nece biti
voleo sam tebe,ne kao ti mene
i ja sada dok ovo pisem
placem i secam se
kako uspomene crtaju slike
nasih zivota
daleko sam od nas,tebe
samo,samo te molim
zaboravi sve,pocni ispocetka
podelili smo metak tuge u grudima
zamazali oci ljudima,i oni nas bacili
u zaborav.
nekada…zbog tebe su jutra svitala
nekad je i noc zbog tebe gubilo boju
nekada,ja sam te imao kao svoju…
zaboravljam ali placem,boli me
nisu mi dali da te volim,
tog dana,boze,to nebo i ptice
poceo sam da se molim
da verujem u zlo,koje nosi covek
i posle se kaje,
zivim,ali znake zivota ne dajem
umirem lagano,bez tebe,bez sveta
umirem kao i covek mojoj rukom odnet…
zasluzio sam,stigao me bog,i kaznio
zato ga volim i molim za oprostaj…
ti,ti zivote moj,cuvaj mog decka,
pricaj mu da je njegov tata bio veliki covek,
da moze pricati drugovima u skoli,
kako tata nikad nije prestao da ga voli
kreni ponovo,jer ja sam na kraju…
sutra cu sve zaboraviti,
sutra,pogledaj u nebo,bicu negde tamo
sutra poslednji dah zivota poklanjam tebi
a vecni mir sebi
seti me se,kad budes stara,i zamisli
kako bi tvoj neko izgledao tada…