Pustih suze nek zauvek liju,
neću silom bisere da sputam,
da natope moju agoniju,
da je lakše nekako progutam.
Pijem suze one mene piju,
dodirom mi tužno srce truju,
od istine same sebe miju,
vapaj duše neće ni da čuju.
Kani suzo moj lik se ne stidi,
pa ureži brazdu ispod oka,
samo pazi da ona ne vidi,
koliko je rana mi duboka.
Kreni suzo pa zaboli snažno,
ionako sve je bilo lažno.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 24 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 269.452 пута)
Odličan šekspirovski sonet.
Hvala poštovana Jasmina. Srdačan pozdrav.
Hvala poštovani Branko. Jedna iz Belu Palanku.
Господине Јовице, одличан сонет у комбинацији са српским епским десетерцем. Све похвале!
Hvala poštovani prijatelju. Svako dobro od srca.