otud na ovamo sama i bosa pleše daj mi ruku, čekaju nas pločnici nasmijani šumorni pljusak srpanjski čije lice ćemo ljubiti lijanama ljeta, grafikama sna sestru joj pjevačicu dotičem povezuju nas srebrne niti nomen est omen a ona otud na ovamo topla i sama pleše, pljušti zov orgulja na lađi ekstatičnoj daj mi ruku, šapuće … Настави са читањем “Pletenice i vjetar – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
otud na ovamo
sama i bosa pleše
daj mi ruku, čekaju nas
pločnici nasmijani
šumorni pljusak srpanjski
čije lice ćemo ljubiti
lijanama ljeta, grafikama sna
sestru joj pjevačicu
dotičem
povezuju nas srebrne niti
nomen est omen
a ona otud na ovamo
topla i sama pleše, pljušti
zov orgulja
na lađi ekstatičnoj
daj mi ruku, šapuće
i čezne da u drhtaj srca
usidrimo žeđ i zrnce zenita
dotaknemo
sestru joj pjevačicu
dotičem
dok ona niz nijema ogledala
niz bosonoge trave
pletenice i vjetar pronese
valere tempera i krv iscrta
plešući mi u venama
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
