AFRODITA
Na kaputu prah ko inje,
a, tragovi proslosti,
polako gube se i nestaju,
kao zalecene rane!
Tamo si ti…..
Ne navracaj u moje snove,
ne budi me iz slatkog sna!
Zivotno vino opija me,
jednom se zivi za vremena sva….
I sumi jablan tu na bregu,
mirisi prirode opijaju, jos rano je!
Osecam kako me nebo zove,
tajne svemira daruje…..
Posle oluje sve ponovo buja,
ali preziveti treba pustos tu,
sastaviti pocetak s krajem,
osmeh sa suzom za noc jednu!
Slavuja glas odzvanja daleko,
tu sa grane jablana!
I mene neko ceka daleko,
mozda sred cistog kamena!
Odzvanja bat koraka i cuje se
sred Olimpa!
Da li ga cujes, ja cu ga navek cuti!
Afrodita licno mi je govorila
:“ Veruj, ljubav te je stvorila!”
© Miladinovic Sandra
