
STIH DANA-AVGUST 2009-bira Bogdanka Rakic
PESMA MESECA ZA AVGUST 2009:: Rezultati Glasanja na dan 06.10.2009 u 18:00 Glasanje se vrši u anketi na naslovnoj strani sajta i na Blogu, a pobednik je onaj pesnik koji u oba glasanja zbirno, dobije najviše glasanja. Naziv pesme i autor Blog Naslovna Ukupno BEDA – Vesna Dimitrijević 36 81 117 IGRA – Aleksandra Pavlović … Настави са читањем “STIH DANA-AVGUST 2009-bira Bogdanka Rakic”
PESMA MESECA ZA AVGUST 2009::
Rezultati Glasanja na dan 06.10.2009 u 18:00
Glasanje se vrši u anketi na naslovnoj strani sajta i na Blogu, a pobednik je onaj pesnik koji u oba glasanja zbirno, dobije najviše glasanja.
| Naziv pesme i autor | Blog | Naslovna | Ukupno |
| BEDA – Vesna Dimitrijević | 36 | 81 | 117 |
| IGRA – Aleksandra Pavlović | 9 | 16 | 25 |
| VEKOVI – Marija Stojiljković | 4 | 16 | 20 |
| ZAUVIJEK – Danja Djokić | 4 | 104 | 108 |
Prema tome, Vašim glasovima za pesmu meseca avgusta 2009. godine izabrana je pesma BEDA – Vesne Dimitrijević. Vesni čestitke, a ostalim pesnicima više sreće i glasova u nekoj od sledećih anketa.
Ljuba Obradović.
PESME NEDELJE ZA AVGUST 2009::
VEKOVI-Marija Stojiljkovic
IGRA-Aleksandra Pavlovic
BEDA-Vesna Dimitrijevic
ZAUVIJEK-Danja Djokic
Ajde Bobo postavi ih!!!
Stih dana 30.08.2009.
U DUHU PROLAZNOSTI–Milisav Djuric

Danas se kotrlja u sutra
Iz rose proklija ljubav,
Topla i meka da je grli
U klasu raži.
Stih dana 29.08.2009.
AJDE DA SE KOCKAMO-Spasoje Z. Milovanovic

I njivu ti riljam
I crkvu ti na sred trga podižem
Da se hvališ
ko da si ti sve to
Ako izgubim
Isto to
Al da platim
Taka ti žene
i njiva
i trg
Šteta da stoje tako
Stih dana 28.08.2009.
BEZ PRAVA DA KAZEM-Latinka Djordjevic

Ove noći,
želja da me nema,
jača od nesrećnika,
punog ruševina
i razočarenja.
Zariven nož,
okreće se u rani
svirepošću deteta,
koje kida krila leptiru.
Ove “ljupkosti”
moje srce nije znalo.
Sve je hiljadu milja
od strasti,
najžešća ironija života.
Stih dana 27.08.2009.
SAMO RUKE MI VRATI-Danja Djokic

I ne vraćam ti pogled
Začet od iskona
Ni ono treće oko spoznaje
Uglavljeno da svijetli
Kao putokaz
Da bol ne dođe
Nepozvana iz tame
I napakosti
Rukama što grle
Zauvijek
Stih dana 26.08.2009.
POZAR-Slobodan Ivanovic

Damare u tebi
Želja moja
Dal’ je
Probudila?
Da li im je
Dovoljno
Udahnula htenja
I snage
Da okrilatiš
Iz gnezda
Se otisneš
I meni
Na dlan
Sletiš?
Ili ću
Sagoreti
Dok
Želja moja
Svitce
U meni
Ne ugasi?
Stih dana 24.08.2009.
AKO TI KAZES-Svetlana Poljak

Slagah da te se sećam,
nad klonulim casom- ja slagah…
k’o rospija neka u kloptanju besnom;
Gledah te tada tiho i pomno,
grlom dečaka ti reče mi svašta,
Ako ti kažeš- onda jesmo,
mekše se seća no kad se prašta
A bilo mi slatko da te se setim
k’o da te stvarno od nekud nosim;
Pa da se svuda ljubavi skrilo,
Tvoja mi krv pustoši telom…
Ako ti kažeš- onda je bilo,
Vremena čudnog pod našim pragom,
Ako ti kažeš- onda mi drago
Ućutah sramno, da li se znamo,
ne ličiš baš na prošle priče
gde mnoge tuge bestrasno stoje,
ni ne znah da imam srca u tebi…
Ako ti kažeš- onda je moje
Stih dana 24.08.2009.
ZAUVIJEK-Danja Djokic

Dođi i prostri tepih ljubavi
Na koji ćemo leći, zagledani u nebo i
Neka nas plavetnilo zajedno pod kupolom zagrli.
Postani slavoluk pobjede nad
Svim nerazumnim bitkama života.
Natkrili se grandiozno, kao most
Da tečem podatna ispod tebe
I šumom valova u otjecanju uzdišem
Preklinjući te da me zauzdaš i ukrotiš.
Stih dana 23.08.2009.
VASARSKE IMPRESIJE-Jugoslav Nestorovic
O, kolika sreća, da predstavnik vrste
iz gorstackih suma, ovde, bas on bude
i harizmom ličnom okupi te ljude
da se njemu dive, pljeskaju i krste.
Stih dana 22.08.2009
MUZIKA-Aleksandra Mladenovic
Otvori se usna,naceri se jadno
a dlanovi brže u ljutiti boj.
Ti tonovi rajski za milost ne znaju.
Zasviraj,maestro,opelo na kraju!
Prikupi se koža,al’ nekako sama
presvuče me golu,krvavu i gladnu.
Zidove podigoh da se opet sruše.
Zasviraj,maestro,tu muziku duše!
Stih dana 21.08.2009.
BEDA-Vesna Dimitrijevic

Doćiću što pre
-čim prikupim hrpu
smrdljive zelene salate
koja će mi obezbediti brojeve
na osnovu kojih upadam u sistem
i otvaraju mi se vrata:
aerodromska, avionska…
Vrata ka prozoru
koji je u tunelu,
a ja sam u njemu.
{Ti si prozor!}
Nadam se doćiću ove godine,
doćiću…
Sve zavisi od posla i plate…
**
A šta ako dođem,
shvatim…
I… poželim
da se vratim?
Gde ću onda?
Stih dana 20.08.2009.
DOK PIJEM VINO-Milovan Veselinovic
Ти си цвет из баште
мирис јоргована
миришљива липа
скоро процветала
отвори ми срце
да га срећом гријем
замрзнуту прошлост
пролећем да мијем.
Stih dana 18.-8 2009.
KAD BI MOGLA-Mile Tesanovic

Onaj treptaj, strah i stid..
Tvoji drhtaji,
iznenadni trzaji,
smijeh..
Sad bih ti dao, kupio..
Sve dozvolio
Kroz svemor stobom letio
Kad bi mogla..
Samo jednom da me
pogledaš zabrinuta,
zaljubljena, stidna..
Kad bi mogla..
Stih dana 17.08.2009.
…MOJE RUŽE TRAJATI- ĆE DUZE…-Sensej R.N.
na mojoj strani
sunce ce doći
a ako ne dodje
i ovaj će dan
proći
mislio sam
da se susreti
pune snagom kao
virovi
ali uvijek neko nesretno
odleti
i opet padaju
sa starog hrasta
kao i prije žirovi

PESMA NEDELJE-AVGUST2009
IGRA-Aleksandra Pavlovic

Od danas
igra je tvoja!
Predajem se
stihijskom poniranju
u sebe,
sebe za kojom
u belom krugu tragam.
Potomcima dužna,
precima osojena,
vetrom i vatrom
na srcu pišem
razbrajalicu kamena
– drhtaj ljubavi.
Igrom ćeš me
i danas
u sebi pronaći!
Stih dana 16.08.2009.
POMETNJA-Latinka Djordjevic

Čujem zvone
crkvena zvona,
čudan znak
u pepelu hrama.
Umesto mene,
budite ona,
dok moja duša
na tvom jastuku
spava.
Mala kometo,
ljubavi, školjko
u steni.
dušo, pogačo
blaga,
crveni karanfilu
u polju maslačka
Stih dana 15.08.2009.
POMISLIH-Slavica Davidovic
Obraćam se Tebi
Iscelitelju duša
Isteraj Sumnju
I na sagorla ognjišta
Puste livade
Vinograde
Pusti kišu
U šume izgnane
Ptice vrati
Učini da poverujem
I čista Srca pred Tebe stanem
Dvostruku ljubav pusti
Među ljude
Ti koji možeš sve…
Stih dana 14.08.2009.
LEDENA PLOCA-Sasa Milivojev

Beskrajna ledena ploča
Kamila me nosi
Teško korača
Pršte ledene suze plača
Sapliće se o vrhove piramida
Rida
Duša se kida
Nigde nema mog svica
U devet
Kao nekada
Stih dana 13.08.2009.
NOC-Lepa Simic

Kolike misli
prodjose (mi)kroz glavu
Neispisane
Slusam cvrcka
Nad mojim krovom
Kljuca mrak
Letnji vetar
Na svetlosti mesecine
Plese u travi
Zvezde na nebu
Svece pale
Prepricavaju n o c
Usnula grlica
Umotana u cutanje
Ceka san na oci
Stih dana 12.08.2009.
GDE JE NESTAO COVEK,ZVANI GILL-Spasoje Z. Milovanovic

Богатства има док злата сјај
После априла прође и мај
Ловца на крају улове знај
А само небо нема крај
И
Ко што се од овце прави цветни тил
Ко нетрагом што заврши онолики Нил
У небо се претвори човек, звани Gill
Јер
Све има свог трајања век
Човек је чврст а после мек
Много је боље да живи ко небо
ил
ко небо – онако тек
Stih dana 11.08.2009.
MEDJU NAMA-DAnja Djokic

Ponekad iz šešira
Umjesto bijelog zeca
Znam izvući žutu ružu
Oprašenu tvojim očima,
I dvije daljine spajati
U onu prepoznatljivu bliskost.
Imam kristalnu kuglu
U samoj utrobi
I slutim te drhtajima
U svakom primicanju.
Na palubama strasti
Mornari podižu jedra,
Nema pristajanja
Uz dokove butina.
Pesma nedelje-avgust 2009
VEKOVI-MARIJA STOJILJKOVIC
Stavljaš mi prst na čelo
i teraš me da se pravim
da moj je,
i da razmišljam o tome.
Kako smešne reči mogu biti
Kad se stave na papir
koji odavno nije nevin i beo,
i nije njihov.
Pristajem da budem
tvoja glava puna nemira.
I ne shvataš
koliko je teško misliti
sa tuđim prstom na čelu.
Žigosao si me dodirom.
Zar to ne znači ništa?
Ili znači „svejedno“?
Ne, dragi.
Možda će druga ruka
lakše da drži tvoje telo,
otežalo od vekova.

Stih dana 10.08.2009.
IGRA-Aleksandra pavlovic

Od danas
igra je tvoja!
Predajem se
stihijskom poniranju
u sebe,
sebe za kojom
u belom krugu tragam.
Potomcima dužna,
precima osojena,
vetrom i vatrom
na srcu pišem
razbrajalicu kamena
– drhtaj ljubavi.
Igrom ćeš me
i danas
u sebi pronaći!
Stih dana 09.09.2009.
TI CUTACES SAMO-Jugoslav Nestorovic
Isčeznu i zadnja iskra onog zara
sto grejaše silno duše nam i tela.
No prsima tvojim stari požar hara,
ti ljubavlju plamnom prožeta si cela.
Ti bi sad da voliš, nas, i onim delom
sto isčeznu, nekud, nestade iz mene.
Hoćes da nas imaš,u biću ti celom
živi uzvišena žrtva jedne žene.
Ja skrušeno gledam ponad tvoje glave;
pune nevericom, očaja što bridi,
u daljine morske nepomične, plave
i ugledah: dusa razbi se o hridi.
Stih dana 08.09.2009.
BICE DANA-Ljubograg Obradovic

Biće dana,
kad i kajanje
će da se javi,
biće i pakla…
A sad,
potočak si,
posle kiše…
I možeš da me udaviš,
u mutnu reku života…
Možeš da me ostaviš
samoga na mostu
da noću gledam
sve zvezde,
a vidim
samo jednu,
tebe…
Sve možeš.
Čak i da me zaboraviš!
Stih dana 07.08.2009.
Žigosao si me dodirom.
Zar to ne znači ništa?
Ili znači „svejedno“?
Ne, dragi.
Možda će druga ruka
lakše da drži tvoje telo,
otežalo od vekova.

VEKOVI-Marija Stojiljković
Stih dana 06.08.2009.
NE TRAZI-Slobodan Jovanovic-Stubicki

Љубав да убијем не тражи
Обоје грешни вечно би били
Пусти нек она душе нам блажи
Из ње смо само нектар пили
Не тражи таму усред дана
Срећа се тада не може снити
За љубав нежну ноћ је саздана
И зато немој разум губити
Stih dana 05.08.2009.
CETVRTI SONET-Dule R. Paunovic

Пробуди се, Твој Сан буђењем нестати неће,
чекам Те, на врелу нашем да се умијемо,
да једно другоме даривамо орошено цвеће
јер више ништа не можемо да сакријемо:
нашу Тајну одао је Месец враголан.
Девојчице, пробуди се, да сване дан.
Stih dana 04.08.2009.
NOC PUNOG MESECA-Bozo Popadic Aktus

Nema ovdje mog oraha,
moje šljive ni maline,
nema ovdje moje drage,
rodbine mi moje bliske,
pa mi duša opijena
tom ljepotom što je tuđa,
želi otić tamo gdje je naučila.
Gdje je ona milovala, uzdisala i ljubila,
a pogled mi čežnjiv skrene
sa te divne noćne slike
te odluta u daljine.
Stih dana 02.08.2009.
SAN-Srbobran Matic

Noćas si mi, opet, šetala kroz snove
tako hrabra, bez imalo stida,
o zar je moguće biti tako sretan
u praznom krevetu, medju četri zida.
Prvo sam ti mile ugledao oči,
a onda ti toplo telo tvoje tako,
Ah kad bi htelo da tu vreme stane
pa makar se nikd više ne pomako.
Stih dana 01.08.2009.
SUNCOKRET

Prežem svoje
Posustale želje
Od čekanja
I htenja
Da nestanu
Ostanu
Skrivene
U začetku
Pupoljka
U Sunce
Njih prežem
Kao vranci
One galopom
Ravnicu
Pre-jezde
Od istoka
Do zapada
Do noći
Jutra
I tako
Želje
Za Suncem
Do zrenja
A
Žetvu
Bogatu
Čuvam
U srcu
Kao laticu
Suncokreta
Slava Ti… – Arsenije Lalatović
Slava Ti… Slava Ti sveti viteže Tvrdoša Što čuvaš od zala U Tebi je utkana volja i vjera Za sve Ti zanavijek hvala Oprosti mi grešnom… Ljudski je griješiti, Okali me vjerom molitvom i pjesmom Daj mi snage viteže Tvrdoški Od Ostroga sunce miluje i grije Sačuvaj me vozdvižniče sveti Viteže Tvrdoša i Ostroške grede … Настави са читањем “Slava Ti… – Arsenije Lalatović”

Slava Ti…
Slava Ti sveti viteže Tvrdoša
Što čuvaš od zala
U Tebi je utkana volja i vjera
Za sve Ti zanavijek hvala
Oprosti mi grešnom…
Ljudski je griješiti,
Okali me vjerom molitvom i pjesmom
Daj mi snage viteže Tvrdoški
Od Ostroga sunce miluje i grije
Sačuvaj me vozdvižniče sveti
Viteže Tvrdoša i Ostroške grede
Čuvaj me od patnji, nevolja, bijede…
Nijesam dostojan pominjat Ti ime
U meni iskra nebesnica gori…
Sačuvaj mi zdravlje onih koje volim
Viteže Tvrdoša i Ostroške grede
(C) Arsenije Lalatović
Zrikavac – Miroslav Radosavljević
Zrile Zrikavac nagazio pilkavac Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio Taj zrikavac muški mladi ono voleo da radi On birao nikad nije šta je mogo da dobije Zrile Zrikavac nagazio pilkavac Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio Jurio je on sve bube koje oće da se ljube Muve, buve … Настави са читањем “Zrikavac – Miroslav Radosavljević”
Zrile Zrikavac nagazio pilkavac
Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio
Taj zrikavac muški mladi ono voleo da radi
On birao nikad nije šta je mogo da dobije
Zrile Zrikavac nagazio pilkavac
Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio
Jurio je on sve bube koje oće da se ljube
Muve, buve i leptiri nije mogo da se smiri
Zrile Zrikavac nagazio pilkavac
Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio
Buba švabe i stenice bogomoljke i grigrice
Vaške, gnjide buba mare koje oće da se pare
Zrile Zrikavac nagazio pilkavac
Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio
Ali jedne crne noći prevarile su ga oči
Ugledao sjaj iz trave poleteo ko bez glave
Zrile Zrikavac nagazio pilkavac
Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio
Mislio je da je svitac opalio on je hitac
Kasno osetio vruće nije mogo da izvuče
Zrile Zrikavac nagazio pilkavac
Muškost svoju je spržio jer se nije on pazio
www.pozoriste-horizont.ch
Iluzija
Ja sam samo slovo u nizu neizrečenih riječi trag neispisan na papiru iza kojeg se ne vide obrisi koji ne prate pogledi i niti sam niti ću biti niti mi ime ima lik u mozaiku od vremena. Ja sam iluzija koja po želji dolazi još prije odlazi opsena nedosanjanog sna u rana jutra i nestajem … Настави са читањем “Iluzija”

Ja sam samo slovo u nizu
neizrečenih riječi
trag neispisan na papiru
iza kojeg se ne vide obrisi
koji ne prate pogledi
i niti sam niti ću biti
niti mi ime ima lik u
mozaiku od vremena.
Ja sam iluzija koja
po želji dolazi još prije odlazi
opsena nedosanjanog sna
u rana jutra
i nestajem sa prvim nagovještajem
hladnih vihora bijele mećave
u nepoznato i neupamćeno sutra.
Propali poeta…loših rima…
klovn ispod čijeg osmjeha stoji praznina
šarenilo nepotrebnih riječi
koje nikad ne treba izreći
pogled uprt u dubinu neizrečenog
u ponore neprotečenog…
Sanjar neuhvaćenih snova
ptica što nikad ne poleti
ugašen vulkan u čijem grotlu
sivi pepeo od oluja se krije
vjetar..i jest..i nije…
SUNCOKRET – Branka Zeng
SUNCOKRET Prežem svoje Posustale želje Od čekanja I htenja Da nestanu Ostanu Skrivene U začetku Pupoljka U Sunce Njih prežem Kao vranci One galopom Ravnicu Pre-jezde Od istoka Do zapada Do noći Jutra I tako Želje Za Suncem Do zrenja A Žetvu Bogatu Čuvam U srcu Kao laticu Suncokreta Branka Zeng

SUNCOKRET
Prežem svoje
Posustale želje
Od čekanja
I htenja
Da nestanu
Ostanu
Skrivene
U začetku
Pupoljka
U Sunce
Njih prežem
Kao vranci
One galopom
Ravnicu
Pre-jezde
Od istoka
Do zapada
Do noći
Jutra
I tako
Želje
Za Suncem
Do zrenja
A
Žetvu
Bogatu
Čuvam
U srcu
Kao laticu
Suncokreta
Branka Zeng
Za malo Đoka – Zoran Hristov
ZA MALO – DJOKA Proveo sam subotu na vrućem beogradskom asvaltu, i sasvim slučajno sreo tu devojku. Suknjica kratka i duge noge gotovo ista ko druge mnoge. Kakva je ženska, ljudi moji da nisam video rek’o bih, ne postoji!

ZA MALO – DJOKA
Proveo sam subotu
na vrućem beogradskom asvaltu,
i sasvim slučajno sreo tu devojku.
Suknjica kratka i duge noge
gotovo ista ko druge mnoge.
Kakva je ženska, ljudi moji
da nisam video rek’o bih, ne postoji!
Kao na filmu… – Arsenije Lalatović
Kao na filmu… Ušla je u život moj Sasvim slučajno… Kao na filmu… Kiša je padala… Pozvao sam je na kafu Tačno u podne… Pričali smo neobavezno Kao da se znamo oduvijek… Hemija, ah ta hemija Pričali smo dugo, dugo… Željeli vrijeme da stane… Znali, a da, znali smo… Sudbina, šta li je već? Od … Настави са читањем “Kao na filmu… – Arsenije Lalatović”

Kao na filmu…
Ušla je u život moj
Sasvim slučajno…
Kao na filmu…
Kiša je padala…
Pozvao sam je na kafu
Tačno u podne…
Pričali smo neobavezno
Kao da se znamo oduvijek…
Hemija, ah ta hemija
Pričali smo dugo, dugo…
Željeli vrijeme da stane…
Znali, a da, znali smo…
Sudbina, šta li je već?
Od toga dana…
Ništa nije kao ranije…
Sve je isto, a opet?
Kao na filmu…
Dali smo zavjet
Na vječnu ljubav
Jedno drugom…
Kao na filmu…
Čekamo dječaka
Zagrljeni šetamo
Ulicama Onogošta…
Kao djeca ponekad…
Kiša dok pada…
Oblivena Suncem
Milujemo dugu…
Kao na filmu…
Sudbina, šta li je već?
(C) Arsenije Lalatović
Kutija – Rada Lugumerski
KUTIJA Stavio si me u kutiju, kao tvoju Koko. Kutija ko kutija, ova je naročita. Ona ima priču, pre nego je nastala, a, živi nakon svog završetka. Dođe mi da se opet, vratim u kutiju. (C) Rada Lugumerski

KUTIJA
Stavio si me u kutiju,
kao tvoju Koko.
Kutija ko kutija,
ova je naročita.
Ona ima priču,
pre nego je nastala,
a, živi nakon svog završetka.
Dođe mi da se opet,
vratim u kutiju.
(C) Rada Lugumerski
O, KOLIKO MOŽE – Miro Beribaka
O KOLIKO MOŽE O, koliko može, mnogo tuge, da stane, samo u jedno malo uplašeno, srce ljudsko… O, kako su nesnene noći duge i svako jutro, sivo i bijedno… Nekad je čovjeku i živjeti mrsko… Evo, nikako da suncem svane, a tolike su godine prošle otkako je pao preteški mrak, provlačim se kroz sumorne dane, … Настави са читањем “O, KOLIKO MOŽE – Miro Beribaka”

O KOLIKO MOŽE
O, koliko može, mnogo tuge,
da stane, samo u jedno
malo uplašeno, srce ljudsko…
O, kako su nesnene noći duge
i svako jutro, sivo i bijedno…
Nekad je čovjeku i živjeti mrsko…
Evo, nikako da suncem svane,
a tolike su godine prošle
otkako je pao preteški mrak,
provlačim se kroz sumorne dane,
sanjam trenutke još nedošle
i dušom lovim, svjetlosti zrak…
Pokušavam da odgonetnem,
tajnu, kako li se otvaraju,
prošlošću zakovani prozori,
da glavu naprijed okrenem,
da oči, u nadi ne skapaju
da će se pojaviti, obasjani obzori.
Pokušavam da zamislim,
ruže rascvale, žute i crvene,
mirišem ih, kao za ritualne seanse,
a one mirišu, mirisom kamenim
i sve su jednom bojom obojene…
Sivom! Samo se razlikuju nijanse…
Sanjam da se igram, kao dijete,
po livadama mekim, nekošenim,
u vijence stavljam poljsko cvijeće…
I opet teški oblaci zaprijete,
očima mojim, tugom orošenim…
I opet sve vidim, kroz zjenice pseće.
Zatvaram oči da vidim,
nestašnog dječaka, malog Žutog,
kako je veseo i ne zna šta ga čeka…
Djetinjstvo nestade, kao cigarete dim,
nastade borba, život kao vrtlog…
Život je čudna, igra neka…
(C) Miro Beribaka