KAMEN
Bilo je to pre moga rođena.
Preteško breme, tako to biva,
Kada se deca rađaju u nevreme.
Obese im kamen oko vrata,
Stave im ga pod glavu,
Valjda da ne ispadnu iz kolevke,
U kojoj se ljuljaju do besvesti.
I bi kamenja, sve kamen do kamena.
Godinama je dobio na formi,
Počeo je da dobija i na smislu.
čvrst je to materijal, dugovečan,
Tesko se rastače.
Vremenom puče i on, raspao se?
Kopajući i tragajući nađoh
U njegovoj utrobi jedan belutak.
Beše to duša od kamena.
(C) Rada Lugumerski