Ja sam samo slovo u nizu
neizrečenih riječi
trag neispisan na papiru
iza kojeg se ne vide obrisi
koji ne prate pogledi
i niti sam niti ću biti
niti mi ime ima lik u
mozaiku od vremena.
Ja sam iluzija koja
po želji dolazi još prije odlazi
opsena nedosanjanog sna
u rana jutra
i nestajem sa prvim nagovještajem
hladnih vihora bijele mećave
u nepoznato i neupamćeno sutra.
Propali poeta…loših rima…
klovn ispod čijeg osmjeha stoji praznina
šarenilo nepotrebnih riječi
koje nikad ne treba izreći
pogled uprt u dubinu neizrečenog
u ponore neprotečenog…
Sanjar neuhvaćenih snova
ptica što nikad ne poleti
ugašen vulkan u čijem grotlu
sivi pepeo od oluja se krije
vjetar..i jest..i nije…
Samo pokusaj, dok se ne snadjem Pozdrav za sve.