Dugo u noć razgovaram S djevojkom crvene kose Nad našim pokretima osmijesima Riječima grimasama I inim gestikulacijama Smiješi se milijun zvijezda Zori sudbina sljedećih zajedničkih dana Koji kao da se već razlijevaju Na dječakovom licu Dok nas sa slike nepoznatog autora Promatra kao što riječi promatraju čitatelja Odmičem li se od stvarnog Već u sljedećem … Настави са читањем “NOĆ U ĐENOVI, 3 – M. Popović”
No votes yet.
Please wait…
Dugo u noć razgovaram S djevojkom crvene kose Nad našim pokretima osmijesima Riječima grimasama I inim gestikulacijama Smiješi se milijun zvijezda Zori sudbina sljedećih zajedničkih dana Koji kao da se već razlijevaju Na dječakovom licu Dok nas sa slike nepoznatog autora Promatra kao što riječi promatraju čitatelja Odmičem li se od stvarnog Već u sljedećem trenu tvrdeći Da osim mene i crvenokose Dječaka baš ništa ne zanima Ni slika đenovske zlatne panorame Na kojoj su zalasci sunca žal Za nečim nepojmljivim U njegovim očima stoji vrijeme One ne čuje šum velikih valova Što lijeno šapću dok ližu stepenice Našega hotela Ni ja više ne čujem kako noć pjeva Preko zemaljskih milja Jer svojim tijelima gazimo Po šumskoj svili udaljenih planina Ja i djevojka crvene kose
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
