Iako smo, govorile su to njene i moje oči, izgledali posve drukčije od naših prvih snova svi su nas ipak prepoznali odjevene u zadovoljstvo spoznajnog I svijet je oko nas bio poput besprijekornog pravila dugo uvježbana koreografija u kojoj se čuo samo eho: Hoćeš li me čekati, pitala je crtež urezan u daljine umjesto … Настави са читањем “NOĆ U ĐENOVI, 2 – M. Popović”
No votes yet.
Please wait…
Iako smo, govorile su to njene
i moje oči, izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
svi su nas ipak prepoznali
odjevene u zadovoljstvo spoznajnog
I svijet je oko nas bio poput
besprijekornog pravila
dugo uvježbana koreografija
u kojoj se čuo samo eho:
Hoćeš li me čekati, pitala je crtež
urezan u daljine
umjesto odgovora prolazio sam
kroz sve svoje živote
odljepljujući godine sa svoga lica
Hoćeš li zauvijek ostati
u istoj onoj haljini
izvezenoj krinovima
pitao sam je iz ogledala
okamenjenog u opsesiji jer sam
u času shvatio da je nikada
nisam sreo, i sedam žubora prosipalo je
znake vremena: To si ti
zar ne prepoznaješ sebe
Neki su se nepoznati ljudi razdvajali
i bez riječi odlazili s kolodvora
tekli su prema izvorima
prvoga pamćenja
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović