OČI MOJE
Oči moje bolje da vas nema,
ne bi videle užase rata;
budućnost kobnu sudbinu sprema
voljom “dušmana” brat ubi brata.
Oči moje bolje da vas nema.
Pismo njeno pročitao ne bih,
u rovu punom barutnog dima,
u kome mi ljuba poručuje
da drugoga voli, da drugoga ima.
Pismo njeno pročitao ne bih.
Decu mi voljenu drugom vodi,
dušmanu što na rat huška brata;
zverima danak u krvi godi,
silom ruše pandorina vrata.
Decu mi voljenu drugom vodi.
Malo im naše bratske je krvi
pa nam i decu zli uzimaju;
u venama im caruju crvi,
zato poroda svoga nemaju.
Malo im naše bratske je krvi.
Ratne strahote, luda beznadja,
kada mi se sav život uruši;
prizivam zrno grudi da gadja,
prekine muke nevinoj duši.
Ratne strahote, luda beznadja.
Drugi krvare, zrno me neće,
sudbina moja tako je htela;
duša se ka praznom domu kreće,
bez razuma u ljušturi tela.
Drugi krvare, zrno me neće.
U lednom domu, mukloj tišini,
bez deč’je cike, umilne buke;
ne znajuć šta drugo da se čini,
ja pesmom svojom olakšah muke.
U lednom domu, mukloj tišini.
B E O G R A D
6. April 2o22. G.
Браво Драгане! Све похвале за ову прелепу песму.
Hvala Dušane , na pohvali i na nesebičnoj podršci. Srdačan pozdrav i sve najbolje želim.