Budućnosti nemam,skrila se negde,
u talasu kose vatre i krvi.
Budućnosti nemam, sagore, planu.
Shvatih da zadnji ne može biti prvi.
Dosadi mi život, dosadi i smrt,
ne mogu da mešam to dvoje više.
Kada si samnom tad stvarno živim,
kad si sa drugim srce se gasi,teško diše.
Nekad ljudi umiru svesno,
oni su retki, takvim se divim.
Moraću i ja za tebe da umrem
da bi mogao dalje da živim.
Ako me nekad slučajno sretneš
kako na kiši zamišljen stojim,
samo prođi,kaži da sam priviđenje.
Ja za tebe, više ne postojim…
Tada će srce da mi stane,
oluja će biti od tuge tiša
tebi ne mogu da budem “nešto”
sa tobom sam hteo sve ili ništa…
Настави са читањем “Ja za tebe više ne postojim – Nenad Đekić”