Osećam krivnju a da li sam kriv?
U meni sad kipte i bes i stid.
Besan na sebe,besan na srce
što puštam da zamagli mi, um i vid.
Razum me izda,u misli se tvori
a misao svaka samo je tvoja.
’’Da li si tužna ili se smeješ?’’
Jer tvoj je osmeh sad svetlost moja.
Kada te gledam i reči zborim
znaj da je tada u meni muk.
Tad mozak srce u okove steže,
da te ne uzmem u zagrljaj dug.
Kad sam kraj tebe tad vreme stoji.
Tad ne postoje ni bol ni jad.
Ali se pitam i silno žalim,
što te ne sretoh kad bio sam mlad.
(Прочитано: 17 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 443.613 пута)