Аутор: Mirko Popović

uljuljkujte djecu u kolijevkama
lažnih nada, dijelite ih po boji
po ne/sklonosti religiji
po jednoumnom odabiru konfesije

Настави са читањем “ZLURADIH IGARA PLODOVI – Mirko Popović”

ono kad pamtiš osmijeh jesenjeg cvijeća
želju koja se za tobom osvrće

Настави са читањем “S JUTARNJOM SVJETILJKOM – Mirko Popović”

u modri beskraj u kojem
ne diše zemlja
uramim zatišja
zimskoga dana.
Настави са читањем “SVATKO IMA SVOJ PROPLANAK – Mirko Popović”

dok preko tvoga praga ne protječe vrijeme
niti se glas udaljenih vječnih bregova
otkamenjuje
Настави са читањем “DISATI S TVOJIM ZAUSTAVLJENIM TRINAEST – Mirko Popović”

kao duboka
noć prosinca

Настави са читањем “ODAKLE ZOVEŠ – Mirko Popović”

Konačiti u sjemenju ljeta                    
u drvoredu usamljenih
sa glasom tvojim

Настави са читањем “U OMAMI – Mirko Popović”

U onim noćima usahnu skalini
Visoko izraste bijelina
Vrtnih ruža i ti usneš
U tamnim ogledalima
Настави са читањем “GONIČI U TVOJIM NOĆIMA – Mirko Popović”

Veliki, iz visina
popustili ključevi
Slapovi
savijaju li dušu
odnose li
naš vid

Pogledaj me
dok još gori
i ključa u nama
večernja rumen
dok očni iris bilježi
pucketanje vatre
blaženstvo trajanja Настави са читањем “PROKIŠNJAVA LI NAŠ STROP – Mirko Popović”

Nikada niste željeli znati kako brzo se ugljeniše
magičnost prijeđenog
Iza ponositog koračanja žurno ste ostavljali
sve neraščešljane noći i neraspleteno
tlo pod nogama
Nikada niste željeli znati
kako sve brzo vene između želje i kobi
Nikada niste zastajali pred sobom
dok su truli postamenti ljudske
nepotrošive pomame (ispod kojih se guta
blaženstvo virtualnih svjetova)
„štancali“ sumorne pijedestale
kljukajući  vas  iluzijom uspjeha

Настави са читањем “PUTEM DO ZBILJE – Mirko Popović”

Imali smo Stojčevac – raj iz bučne gradske rane izniknuo.
Imali smo kino Igman i prve ljubavi dječačkih godina, proljeća
I trave što dišu kao naše Dragane, Nade i jutarnja rosa u brezama.
Imali smo beskrajne sate, kas konjā, otkucaje zvijezda
U venama naših plesačica po trnju, poneki bijeli oblak
Nizvodno po prahu nebeskome, ples godina neizgovorljiv
Kao žudnja.
Настави са читањем “PUTEM ZEMNIM – Mirko Popović”

Na rastanku s djetinjstvom
Rumenije cvali su makovi
Nepobjedivo javljali se
Glasovi galebova  
Настави са читањем “PRVA LJUBAV – Mirko Popović”

ne dozivaj
mala umorna znamenja
ne pamte te
davno izvijena
prema suncu

Настави са читањем “SAMO ME ZAGRLI – Mirko Popović”

Možda je siječanjska
noćna tama
ogrnula nepoznatu djecu
što cijelu noć jecaju

Настави са читањем “TAJ KAMEN CJELIVAJUĆI – Mirko Popović”