Čuješ ga
Na žalima vremena
U nemiru u nadi
U klasju toplih zima
Sretaš ga
Kao nesmirenu
Jeku bumeranga
Kao radost
I tugu
Nasmiješiš se
Njegovom smiješku
Na crno-bijeloj slici
Oronulog zida
Svijetlom suzom
Nad snjegovima što kopne
Oko seoskih kuća
U kojima je ostao
Miris tvoga odrastanja
Čuješ ga
Neartikuliranog
Istrošenog
U iverju zaboravljene
Hladne večeri što želi
Bijela jedra razapeti
Nečujnom toplinom
Oko srca
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović