gledao sam kako sretna zvijezda
iz svoje urne izrezuje
pepelne cvjetove
i šutio sam
gledao sam kako je dažd
otputovao i ostavio
zlatni vinograd u djetinjim očima
gledao sam kako su se mora ušutjela
i ni jedan val se nije javljao
da pita gdje je početak
gdje je kraj
gledao sam kako se iz svih
Pogubljenih Pejzaža
sunčeve zrake razlijevaju
i nisam šutio – bacio sam mreže
u plačne mjesečeve oči
da tragaju za zadnjom kapi
mora bez obala
mora iz kojeg više ništa
osim iscijeđenog bola
i smijeha večernjih boja
neće isplivati
(Прочитано: 22 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 585.557 пута)