NIKOG NE ČEKAM – Mirko Popović

iza prozorskog okna ostalo je
lijepo subotnje popodne

i pepeo šutnje po krovovima

nešto bih izmislila
crtala bih oblake po gluhom
i golom nebu bez ijedne ptice

ali umorne mi ruke
bez glasa i pokreta

nikog ne čekam
možda želim sugovornika
bez ovog jedva vidljivog
treperenja lišća u krošnjama

ali nitko ne korača
putem koji je potonuo
kao da vodi na počinak vječni

u lijepo subotnje popodne
bez pokreta ispratim
/kao da milujem/
pad ploda divljeg kestena
dolje negdje duboko
ispod osmoga kata
iza uma
koji se bezglasno odjeknuvši
otkine i otkotrlja u Gluho i Duboko
po strogo ispoštovanom
zakonu gravitacije

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović