Добродошли!
sjedim na pragu
u cjelonoćnoj slici
i cjelodnevnom biću
kućē na selu
da pod zagonetkom nebeskom
osluškujem put
kojim su protekli svi koraci
onih koji su dolazili
i donosili nade
i onih koji su odlazili
i odnosili želje
Настави са читањем “NA KUĆNOM PRAGU – M. Popović”
neće izblijedjeti tvoja sjena ni s desne
ni s lijeve strane. to će žuboriti
krugovlje kao da uvijek ponovno
traži identitet svojega ja
Tvoj glas u žaluzinama nadima vjetar
kao iluziju nadohvat, kao srce u daljinama
Ako nešto tvoje i jeste tu
noćas ne može svanuti
Noćas ne mogu iz Korzike
Mokri su plodovi sna
Vidiš, to je tamni topot snjegova u gorama
Mokri su krovovi. Noćas
ne mogu otputovati. U meni su
pruge odlutale, u meni su zatvorena
sva vrata i prozori noćnih vlakova
sjeo je na ognjište
rukom tišine povukao
ostatak zavjese, nešto
što u spomenar dopisuje:
kad su utihli cvrkuti,
kamo su nestale
plave omaglice
djetinjstva.
Tvoj glas je srce u daljinama
ja noćas ne mogu iz Korzike
vjetar nadima žaluzine
plave bijele lagane
prepoznali smo se
iako smo izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
Настави са читањем “(NE)ZADOVOLJSTVO SPOZNAJNOG”
iza potiljka, iznenada
ogoljela slika usamljenog
broda na vidiku