u zagrljaj listopadni
duboko
tone sunce
tek jednom zrakom me je
pogledalo pa ga ne pitam
zna li kako se rumeno oblače
bolonjske šume
i kakve su jesenje boje
jelisejskih polja
Настави са читањем “PREDVEČERJE U VILSONOVOM – Mirko Popović”
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
JESENJE SUZE – M. Popović
mom licu nacrtaj
zašto svijeće
suzama kaplju
Настави са читањем “JESENJE SUZE – M. Popović”
KAKVI BI BILI DANI – M. Popović
NE OKREĆI SE – M. Popović
IZA JUTARNJIH ZAVJESA
SAZRIJEVANJE – Mirko Popović
LJULJAČKA PRED SAN – Mirko Popović
Zagrli me, ispred nas teče put
večernja rumen prebire po harfi
s onim tko glasa nema
odvezuju se užad
da obalu napustimo
MALA SKRIVENA RADOST – Mirko Popović
Podmlađivane proljećima
I uzaludnostima
Tvoje su ruke zaspale.
Настави са читањем “MALA SKRIVENA RADOST – Mirko Popović”
AD INFINITUM – Mirko Popović
Ljubiš me,
Vidim svoju sliku
U tvom oku.
NA VERANDI – Mirko Popović
kao da mi je poznat
taj zeleni vjetar nad neretvom
ali ga ne čujem