AKO PRESTANEM DA VOLIM…. – Miladinović Sandra

AKO PRESTANEM DA VOLIM…. Neka me ne bude kada budem prestala da volim, jer tada od mene ne bi ostalo ništa, samo neki ugarak goli, od čitavog ovog velikog ognjišta. Neka me ne spominju ni oni zidovi, koji su znali o meni najviše, prozori neka se prave da ne postojim, a, cveće da ga ne … Настави са читањем “AKO PRESTANEM DA VOLIM…. – Miladinović Sandra”

10488361_10203688284954922_2487890618630492308_n

AKO PRESTANEM DA VOLIM….

Neka me ne bude kada budem prestala da volim,
jer tada od mene ne bi ostalo ništa,
samo neki ugarak goli,
od čitavog ovog velikog ognjišta.
Neka me ne spominju ni oni zidovi,
koji su znali o meni najviše,
prozori neka se prave da ne postojim,
a, cveće da ga ne berem i ne mirišem….
Neka me takvu ne greje sunce,
misliće da duh šeta gradom,
hladna kao ledenica sa zimske streje
sa usahlim očima i drhtavom bradom…
Vetrovi nek snažno duvaju kroz mene,
jer tada od mene nebi ostalo ništa….
Neka me ne bude kada budem prestala da volim,
postaću pepeo ogromnog zgarišta!
© Miladinović Sandra

***Radenko Nastić

Zašto li ,ah ,zašto li? Plakah pod svetlom Meseca, I stid ,zašto?sa pljuskovima suza se proli Da li što Tajnu kazivah nedostojan I slavoljublja bič to bi? Zašto dnevi kad zamrače se Bejah Samson Filistejkom zadivljen Da li što odlazeći ne! rekoh Utiskujući se tako U nepostojanost svekoliku.

Zašto li ,ah ,zašto li?
Plakah pod svetlom Meseca,
I stid ,zašto?sa pljuskovima suza se proli
Da li što Tajnu kazivah nedostojan
I slavoljublja bič to bi?
Zašto dnevi kad zamrače se
Bejah Samson Filistejkom zadivljen
Da li što odlazeći ne! rekoh
Utiskujući se tako
U nepostojanost svekoliku.

ISKRA DANA milka vukic vujnovc

‘ ljubav za Ljubav ” . Krklja mrkla noc Sledjene suze krovove nose Bezivotno je svako staniste Ispod crnog leda svece nema. . Urlicu ribe na vjetrometini Plivaju srne kroz merdevine Ne mogu se povezati maglom tame Iscupati temelji morskih hridina . Kida se, sve se komada, Vapaj vazduh para… Iskra dana istinu probija Gospoda … Настави са читањем “ISKRA DANA milka vukic vujnovc”

‘ ljubav za Ljubav ”

.

Krklja mrkla noc

Sledjene suze krovove nose

Bezivotno je svako staniste

Ispod crnog leda svece nema.

.

Urlicu ribe na vjetrometini

Plivaju srne kroz merdevine

Ne mogu se povezati maglom tame

Iscupati temelji morskih hridina

.

Kida se, sve se komada,

Vapaj vazduh para…

Iskra dana istinu probija

Gospoda svoga proslavlja.

.

KOCKAR – Milovan Petrović

Danas igram na sreću, sve stavljam na istu kartu, maštu i želje, radost i vreme, pa makar ostao u blatu.   Danas ja bacam kocku, duvam u stisnute ruke, e… kad bi duvanje pomoglo, sve bi nestale muke.   Danas i nikad više, govorim samom sebi, kec mi je u rukavu, pa zašto dobio ne … Настави са читањем “KOCKAR – Milovan Petrović”

Danas igram na sreću,

sve stavljam na istu kartu,

maštu i želje, radost i vreme,

pa makar ostao u blatu.

 

Danas ja bacam kocku,

duvam u stisnute ruke,

e… kad bi duvanje pomoglo,

sve bi nestale muke.

 

Danas i nikad više,

govorim samom sebi,

kec mi je u rukavu,

pa zašto dobio ne bi.

 

Bacam kartu i gubim sve.

Sad mi se smeju i deca,

O… kad bi samo znao,

ko mi zameni keca.

 

Milovan Petrović

–

KARNEVAL – Milovan Petrović

Skinimo maske s lica, karneval napušta grad, suviše prinčeva, lepih princeza, pitate, “A gde će sad!?”   Skinimo sve silne maske, što nam sakriše lice, nek nas u stvarnosti vide, podlace i grešnice.   Skinimo sve lažne krune, čoju i svilu meku, pa nek nam lica ružna i bleda, budu vidljiva čoveku.   Karneval odlazi, … Настави са читањем “KARNEVAL – Milovan Petrović”

Skinimo maske s lica,

karneval napušta grad,

suviše prinčeva, lepih princeza,

pitate, “A gde će sad!?”

 

Skinimo sve silne maske,

što nam sakriše lice,

nek nas u stvarnosti vide,

podlace i grešnice.

 

Skinimo sve lažne krune,

čoju i svilu meku,

pa nek nam lica ružna i bleda,

budu vidljiva čoveku.

 

Karneval odlazi, za njim kolona,

masa se u strahu stisla;

“Zar da se maska princeze skida!?

Pa bez nje nisam ista”.

 

Kraljevi čuvaju lažne krune,

ostati u gradu neće,

maske im srasle uz ružna lica,

pitaju; “karneval gde će?”

 

Milovan Petrović

–