AKO PRESTANEM DA VOLIM….
Neka me ne bude kada budem prestala da volim,
jer tada od mene ne bi ostalo ništa,
samo neki ugarak goli,
od čitavog ovog velikog ognjišta.
Neka me ne spominju ni oni zidovi,
koji su znali o meni najviše,
prozori neka se prave da ne postojim,
a, cveće da ga ne berem i ne mirišem….
Neka me takvu ne greje sunce,
misliće da duh šeta gradom,
hladna kao ledenica sa zimske streje
sa usahlim očima i drhtavom bradom…
Vetrovi nek snažno duvaju kroz mene,
jer tada od mene nebi ostalo ništa….
Neka me ne bude kada budem prestala da volim,
postaću pepeo ogromnog zgarišta!
© Miladinović Sandra
