Danas igram na sreću,
sve stavljam na istu kartu,
maštu i želje, radost i vreme,
pa makar ostao u blatu.
Danas ja bacam kocku,
duvam u stisnute ruke,
e… kad bi duvanje pomoglo,
sve bi nestale muke.
Danas i nikad više,
govorim samom sebi,
kec mi je u rukavu,
pa zašto dobio ne bi.
Bacam kartu i gubim sve.
Sad mi se smeju i deca,
O… kad bi samo znao,
ko mi zameni keca.
Milovan Petrović
–
(Прочитано: 94 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.311.920 пута)