OGNJENU OD JELENE I MARKA

Ognjenu od Jelene i Marka Ovo čedo što se našim zove Gospod nam je u radosti dao. Njemu hvala što nas obasjao, Evo naše ispunio snove. Novo vreme novu knjigu piše, U toj knjizi volimo se više. Obasjalo naše nebo sunce, Da nas greje tvoje malo srce. Jutro novo, nove čari nosi. Evo svice neka … Настави са читањем “OGNJENU OD JELENE I MARKA”

Ognjenu od Jelene i Marka

Ovo čedo što se našim zove
Gospod nam je u radosti dao.
Njemu hvala što nas obasjao,
Evo naše ispunio snove.
Novo vreme novu knjigu piše,
U toj knjizi volimo se više.

Obasjalo naše nebo sunce,
Da nas greje tvoje malo srce.

Jutro novo, nove čari nosi.
Evo svice neka nova zora,
Lepršavo blista sa prozora.
Ej ljubavi u jutarnjoj rosi,
Novo vreme novu pesmu piše
Ej ljubavi voleću te više.
Izvan svega i tebe i njega
Moja snaga – ti i moja draga
Ako Bog da i više od toga,
Ruke moje grle Vas oboje
Kako dvoje, tako sutra troje,
A u zdravlju i u ime Boga.
Autor Obradovic Milomir
Deč, Palih boraca 74
MILOMIR OBRADOVIC

JELENI OD VLADIMIRA

Jeleni od Vladimira Ja sam svoje potrošio dane, Ej ljubavi u najlepše vreme! Lovorom ti kose ovenčane; Ej ljubljah te u srce i vene. Nek’ se čuje odavde do mora, Iza devet brda iza gora. Ognjena si nedrom iznedrila, Drugog si mi Strahinjom nazvala. Hvala! Vučje vreme odasvuda vreba Loše s’ dobrim tešku bitku bije, … Настави са читањем “JELENI OD VLADIMIRA”

Jeleni od Vladimira
Ja sam svoje potrošio dane,
Ej ljubavi u najlepše vreme!
Lovorom ti kose ovenčane;
Ej ljubljah te u srce i vene.
Nek’ se čuje odavde do mora,
Iza devet brda iza gora.

Ognjena si nedrom iznedrila,
Drugog si mi Strahinjom nazvala. Hvala!

Vučje vreme odasvuda vreba
Loše s’ dobrim tešku bitku bije,
Ako mora i za koru hleba,
Da se radi, ni to teško nije.
Imam ono najsvetije dvoje,
Molim Boga za njihovo zdravlje,
I za zdravlje i tvoje i moje.
Radost moja nije ništa drugo,
Ako Bog da da živimo dugo.
Autor: Milomir Obradović, Deč
MILOMIR OBRADOVIC

Sunce boje meda

Boje meda Sunce zađe boje meda su kose tvoje. Kose med’ne mi najslađe. Medom pišu ime moje.   Boje meda Sunce zađe kad ljubih ti usne med’ne. Med’ne usne od meda slađe i oči plavlje od vode led’ne.   Boje meda Sunce zađe. Usne rujne boje vina. Hvalim Boga što mi te dade i što … Настави са читањем “Sunce boje meda”

Boje meda Sunce zađe

boje meda su kose tvoje.

Kose med’ne mi najslađe.

Medom pišu ime moje.

 

Boje meda Sunce zađe

kad ljubih ti usne med’ne.

Med’ne usne od meda slađe

i oči plavlje od vode led’ne.

 

Boje meda Sunce zađe.

Usne rujne boje vina.

Hvalim Boga što mi te dade

i što mi prija ova medovina.

GOSPODE

Gospode, govorim o tebi i jutrom i u vece, Oprosti mi ako je nekad bilo prece, Sve ono sto je mnogo manje vazno, Pokazi mi da ti se molim vrlo snazno. Od sada pa do kraja zivota ovoga, Donesi mi zdravlje, radost i srecu. U kuci mojoj da vlada ljubav i sloga. Pomozi Gospode i … Настави са читањем “GOSPODE”

Gospode, govorim o tebi i jutrom i u vece,
Oprosti mi ako je nekad bilo prece,
Sve ono sto je mnogo manje vazno,
Pokazi mi da ti se molim vrlo snazno.
Od sada pa do kraja zivota ovoga,
Donesi mi zdravlje, radost i srecu.
U kuci mojoj da vlada ljubav i sloga.
Pomozi Gospode i nauci me da prastam.
Oprostiti je lako ako se iskreno moli.
Molitva moja, to je kao basta,
Od koje se hrani, zivi i voli.
Lepota baste nije sva u cvecu,
Ima tu nesto sto je mnogo jace,
Molitve moje za nju vise znace.
Slava tebi Boze nas, slava ti.
Evo molim ti se nado nasa. Uslisi i pomiluj.
Ja se uzdam u tvoju pomoc i spasenje,
A u zdravlje tebi na vecno pokolenje.
Autor: Milomir Obradović
D E Č

VESNI OD DIMITRIJA

ВЕСНИ ОД ДИМИТРИЈА Време које проведосмо скупа, Ево пуних тридесет година, Срце исто као некад лупа, На дар си ми и ћерку и сина, Изродила да се дичим њима, Обоје смо у животу хтели, Да градимо што смо започели, Док су наша деца у љубави, Израстала да се зову људи, Моје срце још више те … Настави са читањем “VESNI OD DIMITRIJA”

ВЕСНИ ОД ДИМИТРИЈА

Време које проведосмо скупа,
Ево пуних тридесет година,
Срце исто као некад лупа,
На дар си ми и ћерку и сина,
Изродила да се дичим њима,

Обоје смо у животу хтели,
Да градимо што смо започели,

Док су наша деца у љубави,
Израстала да се зову људи,
Моје срце још више те љуби,
И са тобом годишњицу слави,
Тридесет је остало за нама,
Радости и среће и весеља,
Испред нас је много лепих жеља,
Једна жеља, да нам дају млади
Ако Бог да, доста унучади!

Аутор Обрадовић Миломир
Деч, Општина Пећинци
Палих бораца 74

Београд, 12.03.2013.

20 KRATKIH POETSKIH PRIČA (JESENJIH) — Marina Adamović

VI “Pustimo je da spava,” mislio je oblak i prekrio mesečinu; Mesec je želeo sve najlepše uspavanoj lepotici. Probio se kroz oblak – uneo je opoj mira i duhovnosti. Šta se desilo onoj koja je zaspala provodeći noć na dugoj, stihomraznoj kiši? Ne znam… zbog nečeg se kajem , ali stvarno ne znam. Gledam u … Настави са читањем “20 KRATKIH POETSKIH PRIČA (JESENJIH) — Marina Adamović”

VI

“Pustimo je da spava,” mislio je oblak i prekrio mesečinu;

Mesec je želeo sve najlepše uspavanoj lepotici. Probio se kroz oblak – uneo je opoj mira i duhovnosti.
Šta se desilo onoj koja je zaspala provodeći noć na dugoj, stihomraznoj kiši?
Ne znam… zbog nečeg se kajem , ali stvarno ne znam.
Gledam u nebo, Mesec i kristale- očekujem da će san o lepoti kraja ličiti na ovu ledonosnu bajku –

 
“Pustite je da spava” nastavlja slani novembarski pljusak preko mog ležaja od olujnog veza.
Ima nade, ima! Sad smo junakinje uspavane bajke i pišemo priče o koprivi u cvatu!
“Pustite je neka spava….”

Puštam nas bez kajanja.

*** Radenko Nastić

Tajno, Cvetaš u svojoj jednostavnosti, Dalje od gordosti oka Zidaš nebosklone, Daleko od oholosti srca Utvrdjuješ obale. Tajno, Zamagljena jasnoćo, U zvezda snu U osmehu trava U nevinosti deteta. Večeri protekle pretvorene u žudnju, Danu ćutnjom slućeni, Kuda srce skriti Tišinom opijeno? Gde ispružiti ruke Prepuštene snu, A da ne čujem šapat, A da ne … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

Tajno,
Cvetaš u svojoj jednostavnosti,
Dalje od gordosti oka
Zidaš nebosklone,
Daleko od oholosti srca
Utvrdjuješ obale.
Tajno,
Zamagljena jasnoćo,
U zvezda snu
U osmehu trava
U nevinosti deteta.
Večeri protekle pretvorene u žudnju,
Danu ćutnjom slućeni,
Kuda srce skriti
Tišinom opijeno?
Gde ispružiti ruke
Prepuštene snu,
A da ne čujem šapat,
A da ne bolujem nagost?

Milomir Obradovic-ISUSU HRISTU SINU BOZIJEM I GOSPODU POMOLIM SE JA

ИСУСУ ХРИСТУ СИНУ БОЖИЈЕМ И ГОСПОДУ ПОМОЛИМ СЕ ЈА Испред твојих ногу смерно Стојим. Господе научи ме да се молим. Услиши молитву моју! Научи ме да волим! Снажно верујем у Те неизмерно. Ујутро с именом твојим да се будим, Хвала ти Господе што постојим. Радујем се и ради своје деце да се трудим, Иза твога … Настави са читањем “Milomir Obradovic-ISUSU HRISTU SINU BOZIJEM I GOSPODU POMOLIM SE JA”

ИСУСУ ХРИСТУ СИНУ БОЖИЈЕМ И ГОСПОДУ ПОМОЛИМ СЕ ЈА
Испред твојих ногу смерно
Стојим. Господе научи ме да се молим.
Услиши молитву моју! Научи ме да волим!
Снажно верујем у Те неизмерно.
Ујутро с именом твојим да се будим,
Хвала ти Господе што постојим.
Радујем се и ради своје деце да се трудим,
Иза твога имена да живим и да стојим.
Светлости мога дома и мога пута,
Тама је с тобом светлост никад неугаснута.
У твоме имену радост је и снага бића мога,
С тобом се лакше крочи и лакше живи.
Испред тебе су моје очи и срце пуно Бога
На дар ти поклањам себе с вером
У боље сутра. И свет око себе овај сиви,
Боже помилуј по милости својој,
Оснажи и учврсти! Сакупи стадо око себе,
Живети је лакше с вером у тебе.
Јер ти си извор живота и господар душе,
Ево нас па нас покити, избавитељу света.
Ми се окупљамо око твојих ногу,
И молимо ти се нашем Господу Богу.
Господе говорим о теби и јутром и увече.
Опрости ми ако је некад било прече,
Све оно што је много мање важно,
Помози да ти се молим врло снажно,
Од сада па до краја живота овога,
Донеси ми здравље, радост и срећу.
У кући мојој да влада љубав и слога.
Помози Господе и научи ме да праштам,
Опростити је лако, ако се искрено моли,
Молитва моја, то је као башта,
Од које се храни и живи и воли.
Лепота баште није сва у цвећу,
Има ту нешто што је много јаче,
Молитве моје за њу више значе.
Слава теби Господе наш, слава ти!
Ево молим ти се надо наша, услиши и помилуј.
Ја се уздам у твоју помоћ и спасење,
А у здравље теби на вечно поклоњење.
Аутор: Миломир Обрадовић, Деч