Obično neraspoloženje

Ovaj dan, baš nije po mojoj meri čekam neki dobar il’ zao čas vrag bi znao šta ću dočekati. Mislim na život, na tugu i sreću Nisam u nekom raspoloženju Tražim trenutke da se na neki osmehnem ali ne mogu suviše mi loših stvari pada na pamet. Nevena Ugrenović-Iskrica

Ovaj dan, baš nije po mojoj meri

čekam neki dobar il’ zao čas

vrag bi znao šta ću dočekati.

Mislim na život, na tugu i sreću

Nisam u nekom raspoloženju

Tražim trenutke

da se na neki osmehnem

ali ne mogu suviše

mi loših stvari pada na pamet.

Nevena Ugrenović-Iskrica

Ubi me iz ljubavi — Marina Adamoviз

neko mi se približava ne smem ni da pomislim šta bih i pomislila osim da sam šatro pribrana da čitam senke između redova neko mi odbrojava korake a oni sve tiši uz to i kraći parapareza kvadripareza neko mi dahom podiže vlasi a gde ću sada s toliko kose kad ne zna da beži ni … Настави са читањем “Ubi me iz ljubavi — Marina Adamoviз”

neko mi se približava

ne smem ni da pomislim

šta bih i pomislila

osim da sam šatro pribrana

da čitam senke između redova

neko mi odbrojava korake

a oni sve tiši

uz to i kraći

parapareza

kvadripareza

neko mi dahom podiže vlasi

a gde ću sada s toliko kose

kad ne zna da beži ni od svojih lokni

nečiji prsti klize niz pištolj

policija ne prolazi ovim putem

svi putevi vode do kraja

znojem ispirem suve usne

i brojim koliko je misli u glavi

tri

dve

jedna

nijedna

pucanj

pauuuuuuuuu

lepo sam sebi govorila

previše si ispunjena sobom

ubiće te zamišljanje pesme na prvi stih



95 – Dejan Perić

ne sećam se šta je pre rođenja zaboraviću sve posle smrti između dva kamena sveta misao oštri pitanje bez smisla ostajem nedorečen odsjaj bledi ne okrećem se iza nije ništa što već nije bilo a napred ne vredi

ne sećam se šta je pre rođenja
zaboraviću sve posle smrti
između
dva kamena sveta
misao oštri pitanje bez smisla

ostajem nedorečen odsjaj bledi
ne okrećem se
iza
nije ništa što već nije bilo
a napred ne vredi

236 – Dejan Perić

kao zrak sunca utisnut na dlanu plamen si koji me pamti izgubljen u podsvesti pesnikinjo moja još nerođena pesmo moja već zaboravljena ja živim zbog tebe i u tebi u svakom tvom stihu davno sahranjenom zbog budućih reči i u ime njih ja te volim

kao zrak sunca utisnut na dlanu
plamen si koji me pamti
izgubljen u podsvesti
pesnikinjo moja još nerođena
pesmo moja već zaboravljena
ja živim zbog tebe
i u tebi
u svakom tvom stihu
davno sahranjenom
zbog budućih reči
i u ime njih
ja te volim

Podzemlje — Marina Adamović

“važno je da se piše i da to na nešto liči”, reče dragi Peko Laličić Da li ja ličim na nešto ili se mogu pridružiti svojim utvarama ? otvorila sam vrata onog sveta šarkama prikačenim za tužnu ponoć u srcu zamamne utvare ogrtale su se mojim stvarnostima hranile porođenim ugrušcima krvi ne tvrdim da nismo … Настави са читањем “Podzemlje — Marina Adamović”

“važno je da se piše i da to na nešto liči”, reče dragi Peko Laličić

Da li ja ličim na nešto ili se mogu pridružiti svojim utvarama ?

otvorila sam vrata

onog sveta

šarkama prikačenim

za tužnu ponoć u srcu

zamamne utvare

ogrtale su se

mojim stvarnostima

hranile porođenim

ugrušcima krvi

ne tvrdim da nismo

ukrstile vene

ulivene kao

reke ponornice na teškom putu

cveće je nicalo

sa mog groba

zalila sam ga senkom

Li Tai Poa

dovoljno da nikne

još malo bola

dovoljno da pozdravim

mrtvi

stih

nas dvoje

u

magnolijinom

jadu

Peko Laličić,Iz ciklusa KAMEN KAO VODA

Peko LALIČIĆ KAMENI KRICI, KRICI ŽIVLJENJA ili SUSRET SA SMRĆU Po kamenu sivom kamenim korakom staklenog lica Ona ka meni korača zamrači se kameno guvno propeše se vranci zapeniše gavranovi kamen na kamen udari odjeknuše kameni krici poteče kamena čežnja proključa nebo sunce ogoli voda izgori promrzlim jezikom kamen žudnju ispreda sve zaledi oglasiše se … Настави са читањем “Peko Laličić,Iz ciklusa KAMEN KAO VODA”


Peko LALIČIĆ

KAMENI KRICI,
KRICI ŽIVLJENJA
ili
SUSRET SA SMRĆU

Po kamenu sivom
kamenim korakom
staklenog lica
Ona ka meni
korača

zamrači se
kameno guvno
propeše se vranci
zapeniše gavranovi
kamen na kamen udari

odjeknuše kameni krici
poteče kamena čežnja
proključa nebo
sunce ogoli
voda izgori

promrzlim jezikom
kamen
žudnju
ispreda

sve zaledi

oglasiše se
mine svanuća

kročih
kameni korak
i pomerih odlazak
dok ne završim pesmu
i u korake kamena
uklešem rime