ribe su letele kroz oblake
slikajući
galebova krila
ne čudite se
jer je Eho
boginja
njihovih stihova
Добродошли!
ribe su letele kroz oblake slikajući galebova krila ne čudite se jer je Eho boginja njihovih stihova
ribe su letele kroz oblake
slikajući
galebova krila
ne čudite se
jer je Eho
boginja
njihovih stihova
od tebe zavisi sudbina sveta ako se nasmeješ on će nadživeti sebe ako ostaneš melanholičan kukumavka će mu odsvirati pogrebni marš pesniče napiši mi sovinu pemu bez rime
od tebe zavisi sudbina sveta
ako se nasmeješ
on će nadživeti sebe
ako ostaneš melanholičan
kukumavka će mu odsvirati pogrebni marš
pesniče
napiši mi sovinu pemu bez rime
rekao je . smej se tuga je za kraj . ruže sklopiše kišobrane i trnom nacrtaše osmehe na listu vrabac se začudi i zaleprša pa u letu pljunu na sve što će biti . rekao je . vidiš ono što si predodređuje kakav ćeš postati . upamtiću to
rekao je
.
smej se
tuga je za kraj
.
ruže sklopiše kišobrane
i trnom nacrtaše osmehe na listu
vrabac se začudi
i zaleprša
pa u letu pljunu na sve
što će biti
.
rekao je
.
vidiš
ono što si
predodređuje
kakav ćeš postati
.
upamtiću
to
sunce je rešilo da ode u zamak korenja borove šume prihvatam i moje oči su krenule dalje možda nam povratka više i ne bude . ostaju samo sveci na slikama ali ko će njima izvaditi dan ko će njima pomenuti ime o još jedan dokaz da su carinici da su samo so na otvorenoj rani … Настави са читањем “Odlazak — Marina Adamović”
sunce je rešilo da ode
u zamak korenja borove šume
prihvatam
i moje oči su krenule dalje
možda nam povratka više i ne bude
.
ostaju samo sveci na slikama
ali ko će njima izvaditi dan
ko će njima pomenuti ime
o
još jedan dokaz da su carinici
da su samo so na otvorenoj rani
ljudi će plakati
pa se opijati
a ja ostajem
na putu odluke
sunce odlazi
širok mu horizont
ja odlazim
široke mi bajke
gledaj umesto mene noćno nebo izađi na toplu kišu i udiši kapi smrznute rose videćeš strah drveta u vetru i čućeš kako te zove u koren u zemlju u koren
gledaj umesto mene noćno nebo
izađi na toplu kišu
i udiši kapi smrznute rose
videćeš strah drveta u vetru
i čućeš kako te zove
u koren
u zemlju
u koren