Pomen pjesniku (Aleksi) Odavno sam htio napisati pjesmu, veliku i jaku da se svi dive i da sa mojim rimama žive, da zna me svako i svako kliče: “O zdravo junače, živio pjesniče”. I probam ovako, probam onako, al’ nešto ne ide, nije baš lako, promijeni pero, obrni okreni, stihovi nejaki, tupi i drveni. … Настави са читањем “POMEN PJESNIKU (ALEKSI) – Miro Beribaka”
Pomen pjesniku (Aleksi)
Odavno sam htio napisati pjesmu,
veliku i jaku da se svi dive
i da sa mojim rimama žive,
da zna me svako i svako kliče:
“O zdravo junače, živio pjesniče”.
I probam ovako, probam onako,
al’ nešto ne ide, nije baš lako,
promijeni pero, obrni okreni,
stihovi nejaki, tupi i drveni.
Al’ ne može pjesme da piše svako,
jer, jedan je Aleksa, jedan je Ako..
Junačko srce, velika duša,
koliko snage da majku posluša,
da kaže Anki: “Zbogom Ti draga”
i iz njenog života, ode bez traga,
da nekud luta, da sreću traži,
al’ zalud, samo se pero snaži
i samo piše još silnije, jače,
pero sve jače, da duša zaplače.
I stihovi lete,
k’o da se svete,
za boli nan’jete,
za snove otete.
Za tugu i radost,
za veselu mladost,
za sjetnu starost.
Za sve prohujalo…
Al’ ne može pjesme da piše svako,
jer, jedan je Aleksa, jedan je Ako..
(C) Miro Beribaka
