SPROSTRTO ČEZ SEBE (dvojezično)

Zimsko jutro klešči votel čas, prazen kot rokavica iz snete roke, vidno prepleten s temo v svetlobi, po plahutanju jate črnih vran, tesnobno zaznan, neobetaven, odet v prah mojih davnih odljubljenih cest – razdvojenih v daljavi, občutenih v telesu… Začetek dneva odpira vrata, stopam vanj, bledih ustnic z ugrizi molka, razprtih zenic pričakovanja, tekanja od … Настави са читањем “SPROSTRTO ČEZ SEBE (dvojezično)”

Zimsko jutro
klešči votel čas,
prazen kot rokavica
iz snete roke,
vidno prepleten
s temo v svetlobi,
po plahutanju jate črnih vran,
tesnobno zaznan,
neobetaven,
odet v prah
mojih davnih
odljubljenih cest –
razdvojenih
v daljavi,
občutenih v telesu…

Začetek dneva
odpira vrata,
stopam vanj,
bledih ustnic
z ugrizi molka,
razprtih zenic
pričakovanja,
tekanja od ure do ure
do slasti večera –
ponarejeno pozlačene;
jutro modrost dneva,
stopinja iz stopinje,
vsebolj oddaljena,
zaznamovana
kot dovtip rane,
nikoli zaceljene v mojem mesu.

Milena Sušnik Falle – Slovenija

SPREAD OVER HIMSELF

Winter morning
pliers hollow term
empty as a glove
unshackled from the hands
visibly intertwined
with the topic in the light,
after flying flock ob black crows, exciting detected,
not promising,
you go to the dust
my old
once loved roads –
divided in the distance
perceived in the body…

Start date
opens the door,
stepping in it
pale lips
the bites of silence
wide open pupils
expectations
run from an hour to an hour
to delight the evening –
gold-plated counterfeit;
morning the wisdom of the day
degree of degrees,
increasingly away,
marked
as cuts, wounds
never healed in my flesh.

Milena Susnik Falle – Slovenia

KAJANJE – Aleksandra Mladenović

KAJANJE Životinjskiuzela sam mu i dala sve-trenutak sebeimrvu vremena… Ako je sa željom i ljubav plovila odkuda kajanje u meni….? Simetrija duše se niz oštre čaršave opružila i reže je, pokleklu, po osi sećanja, onaj san na javi-da te imamikako…igde…ikada… i da ti,životinjskiuzmem i dam sve-večnost sebei               gromadu vremena…


KAJANJE

Životinjski
uzela sam mu i dala sve-
trenutak sebe
i
mrvu vremena…

Ako je sa željom
i ljubav plovila
odkuda kajanje
u
meni….?

Simetrija duše se
niz oštre čaršave opružila
i reže je, pokleklu,
po
osi sećanja,

onaj san na javi-
da te imam
ikako…
igde…
ikada…

i da ti,

životinjski
uzmem i dam sve-
večnost sebe
i
               gromadu
vremena…

НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…….Александра Младеновић

НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…   У врчу немилости;  у чаши отрова; на плочнику међ’ напирлитаним продавачицама ужитка; у излозима свега иоле лепог…..   Тражићеш ме… И нећеш ме наћи….   У грашкама воде на длану; у кости у грлу; у крошњи трешње позне јесени; на гробљу своје свакодневице; на свим немогућим местима                              који готово и … Настави са читањем “НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…….Александра Младеновић”

НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…

 

У врчу немилости;

 у чаши отрова;

на плочнику међ’ напирлитаним

продавачицама ужитка;

у излозима свега иоле лепог…..

 

Тражићеш ме…

И нећеш ме наћи….

 

У грашкама воде на длану;

у кости у грлу;

у крошњи трешње позне јесени;

на гробљу своје свакодневице;

на свим немогућим местима

                             који готово и не постоје…

 

Тражићеш ме……

И нећеш ме наћи……

 

А било ме је у сваком сићушном сазвежђу

који је универзум могао изродити;

ум замислити;

чула обухватити;

подсвест дотаћи…ту…

у зрну бибера ти на језику;

у вешу који те је грејао тик уз кожу;

у вртоглавом суноврату дана у ноћ,

ноћи у дан;

у маси,теби тек успутних ствари….

 

Тражићеш ме….

И нећеш ме наћи….

 

Бићу колац са ког ћеш тражити да те скину;

кошуља лудака коју ћеш молити да ти навуку;

либидо који ће те топити

пораженог и без зебње

                              да ти остати неће ништа…

 

У чаши немилости;

у врчу отрова;

мазохистички ћеш ме тражити…..

своју посебну,сладуњаву принцезу деценије

и вилу и љубичицу  и шта све не…..

Данас, у дубокој трави,

свакодневна, осорна, отрежњена

и без родослова и вештица и коров….

                                         и шта све не…..јесам….

Ни опрост песмама нећу ти дати

макар испио бунар свог гнева;

сад сам напрасно одасла

после горке медовине из Твоје чаше…

након слатког пелина из Твог врча….

                                            жеђи,обмана…….ероса…

 

Тражићеш ме…..

И нећеш ме наћи….

 

Нећеш.