Добродошли!
IZUMIRUĆE BIĆE ZVANO»ČOVEK» Nastade glad od sitosti, debelo njišući um. Zaboravljeni ljudi prejelih čula, više ne čuju. Više nema sluha. Sve u blatu ukaljano, Izmazano,napaćeno. Nestade prolaznik. Ne čuje se više ni “dobar dan“. Zavist procveta, ni brata nema. Moram se ponovo vratiti na početak. (C) Darko Kolar
IZUMIRUĆE BIĆE ZVANO»ČOVEK»
Nastade glad od sitosti,
debelo njišući um.
Zaboravljeni ljudi
prejelih čula,
više ne čuju.
Više nema sluha.
Sve u blatu ukaljano,
Izmazano,napaćeno.
Nestade prolaznik.
Ne čuje se više ni
“dobar dan“.
Zavist procveta,
ni brata nema.
Moram se ponovo
vratiti na početak.
(C) Darko Kolar
Sjećam se… Sjećam se… Bili smo đeca… Išli u školu… Dijelili tajne… Sanjali… Jednoga dana… Ah, jednoga dana Bez riječi, pozdrava Otišla si… zauvijek Mislio sam, doći ćeš Čekao sam danima Nadao se… Zidao kule… Ali uzalud… Vrijeme je prolazilo… Život kao život Ostavlja tragove Ponekad briše… Sjećam se kiše jesenje Sitno su kapale Držali … Настави са читањем “Sjećam se… Arsenije Lalatović”
Sjećam se…
Sjećam se…
Bili smo đeca…
Išli u školu…
Dijelili tajne…
Sanjali…
Jednoga dana…
Ah, jednoga dana
Bez riječi, pozdrava
Otišla si… zauvijek
Mislio sam, doći ćeš
Čekao sam danima
Nadao se…
Zidao kule…
Ali uzalud…
Vrijeme je prolazilo…
Život kao život
Ostavlja tragove
Ponekad briše…
Sjećam se kiše jesenje
Sitno su kapale
Držali smo se za ruke
Đeca… eh
Danas na zadnoj strani
Lokalnih novina…
Vidim tvoje ime i slika
Čitulja…
U Parizu si zaspala
Kako je život čudan?
Volio… a tako bih volio
Da smo se sreli
Još jedan put…
Ispili kafu u ime vremena
Kojih nema… eh
Sjećam se…