Pomen pjesniku (Aleksi)
Odavno sam htio napisati pjesmu,
veliku i jaku da se svi dive
i da sa mojim rimama žive,
da zna me svako i svako kliče:
“O zdravo junače, živio pjesniče”.
I probam ovako, probam onako,
al’ nešto ne ide, nije baš lako,
promijeni pero, obrni okreni,
stihovi nejaki, tupi i drveni.
Al’ ne može pjesme da piše svako,
jer, jedan je Aleksa, jedan je Ako..
Junačko srce, velika duša,
koliko snage da majku posluša,
da kaže Anki: “Zbogom Ti draga”
i iz njenog života, ode bez traga,
da nekud luta, da sreću traži,
al’ zalud, samo se pero snaži
i samo piše još silnije, jače,
pero sve jače, da duša zaplače.
I stihovi lete,
k’o da se svete,
za boli nan’jete,
za snove otete.
Za tugu i radost,
za veselu mladost,
za sjetnu starost.
Za sve prohujalo…
Al’ ne može pjesme da piše svako,
jer, jedan je Aleksa, jedan je Ako..
(C) Miro Beribaka
”…Al’ ne može pjesme da piše svako,
jer, jedan je Aleksa, jedan je Ako…”
Bravo, Miro – lijepa pjesma.
Hvala Seko na čitanju i na komentaru, čitamo se i dalje. Inače, Aleksa je meni najdraži naš pjesnik.
Miro
“…Al’ ne može pjesme da piše svako, baš tako…
Pozdrav imenjače.
Mirjana, baš tako i mislim. Nekada sebi kažem: “Čitaj Miro, dovoljno toga je napisano, nema potrebe da još i ti škrabaš”, al’ eto, opet se osmjelim pa koješta zapišem.
Hvala for čitanje i komentar, pozdravljam te,
Ne, ne moze pesmu da pise svako! Bar ne ovako…
Pozdrav Miro,
milisav
Pozdrav Milisave i hvala, podjoh da ti se javim na tvoju Jesensku pjesmu, a ti me preduhitri ovdje.