Već izmiče sklad, već
svaka nova prilika se
u dna nedodira survava
a ti još romoriš
za njenim licem
Već uzburkani su valovi
Kiše, magle i stud lede krila
svitanja. Već posivjeli su
nebeski pločnici a tebe još
sa davnih žala doziva
njeno tijelo
Hej, prošli su vlakovi
Pjesmama, riječima, zagrljajima
stud je zaledio krila a ti
kao začaran hodočasnik
kao umorna lađa
u nepomična svanuća
kao usamljen svjetionik
iza modrog zimzelena
lijek Vremena čekaš
Već izmiče sklad, to san
bûdi žamor zagrljajā
to sunčev sjaj zaludno
zlatnim nitima otkopava
morske tame
dubinama okamenjene
(Прочитано: 41 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.297.395 пута)