U Milice oble bradavice,
Prekrile joj malke grudinice,
Grudinice i telo bijelo.
Ja je gledah tri godine dana,
Ne mogoh joj butke sagledati,
Oči crne, ni lice zadnjice.
Već sakupih njene podbočine,
Podbočine, vite do kolena,
Do kolena, al’ i do kolena.
Glatka butka, kao batak slatka,
Suknje nema, figura joj kratka.
Čim pomeri zagorje, zabrđa,
Sine meni pesma svetogrđa.
U primorje njeno uplovih,
DubrovčanSrbalj ja,
Pod prozor da pevam kliše,
A ona sja, ne znajuć’ da,
Ljubav je pravda.
U zelenu travu gleda,
Stomaka oko joj,
Leptirne kose nose,
Obraza rumenih poj.
Oj Milice, drugarice,
Jesi l’ luda da mi ljubiš uda?
Il’ si mudra, prava mudrinica,
Da postaneš moja vampirica?
Da osetim, vrat ti i potiljke,
Obzor zrake, sunca i oblake!
Nema svaka žena istu cenu,
Nit’ je vila svaka,
Niti svaka ista vila,
Bedara i krila.
Šta si snila da te snim,
Snom sni li te sen?
Put po nebu munja vija,
Leđnih ti linija.
Rebra-vedra,
A kukovi jedra.
Dva bataka a jedna ti noga
Gornji haiku a donji ekloga.
Dve su mise,
Sa zvezda što vise,
Grudi, grozdi, dojke, smokve, sise.
Ne ispeva li,
Već neko te stise?
Loš a Mio,
A ti lica mila,
Mi smo kao
Ljubdrag i Ljudmila.
Kuda gledaš,
Kad ne gledaš kud,
Ne volim te,
Ja sam samo ud!
