da li neko sluti
(od vas koji niste uklete poete
i samo čitate radi razonode
tešku poeziju uz lagano vino)
od koliko bola nastaje pepeo
ostatak pesnika iza svake pesme
u stvaralačkoj vatri
koji nas sagori
možda neko čita između redova
kol’ko mi je hladno u samačkoj duši
kad na žaru reči sagorevam sebe
i koliko je onog o čem se ne piše
a da se istinom ne razgoli duša
priznanjima bolnim da su samo slova
kad u vašoj priči ispevavam moju
nad tuđim jadima izjaučem svoje
i san o ljubav
opevam ko ljubav
vi što me čitate stanite trenutak
dlanom dotaknite ispisane strofe
doživite damar kojim sam pisala
i očajnu želju da bude što nije
da sam nekom ime sa kojom zaspiva
sklopite stranice prvu na poslednju
pod jastuk sklonite deo moje duše
grejaće vam vaše ohladnele snove
senkom u plamenu
u kom me nestaje (sebi)
i nastajem (vama)