takva je poezija
kao ljubav i smrt
ulepšava sve
zveckaju velike reči
u mojim potonjim pesmama (o tebi)
gordo
kao zlatne okove zarobljene Zenobije
nosim lance neprekinutih stihova
u izgnanstvu iz tebe
pevam
niko nek ne nasluti da su sve što imam
od raskoši moje pale poetske Palmire
i svrgnute ljubavi
prahom prošlog sjaja
posipam tvoj vandalski trag na duši
i srušena u prošlost
ljubav ostaje ljubav
i ne huli na ono što je ljubila
jednom kraljica
uvek kraljica
velikaški te veličam
do poslednjeg slova