Tvrd sam na suzi ko niko moj
Sam sebi sam ko pas
Ne plačem ni kad sve u meni jauče
Samo se zakamenim
I škripi mi u prsima ko nepodmazana vrata
Da ne osujem u sebi puko bi
Kad zaigra od muke meso na kostima
Ili od radosti kad mi se nadunu prsa
Pa pucaju ko šav na tesnoj košulji
A ja nemam suzu da odanem
Ni dugme da se otkopčam
Samo mi se zakuju vilice i srce
Ni glas ni suzu da istisnem
Sapne me
Ko kad sam ćer jedinicu udavo na daleko
Pa me ko kost u guši gušilo
I pesma i jauk
Ni poljubio je nisam na rastanaku
Samo sam joj kosu udano
Umal da izdanem
Isto ko kad sam sinove u beli svet pratio
Ni pozdravio se čestito nisam na pragu
Tvrđi od kamenog basamka pod nogama
A klecala mi kolena ko da su od gliba
Il mati kad mi je na rukama dušu ispustila
Samo ko tica pr’nula i pogledala me
Nisam ni suzu pustio
Ttvrđi od kera
A eto jutros u zoru
Plako sam ko nikad:
Crko mi Šarov pod ambarom
Čuvar moje kuće i avlije od kad sam se zakućio
Za njim sam jauko ko za čovekom
A sve mi pred očima ćer jedinica u belom
I sinovi moji u belom svetu
I mati moja u crnoj zemlji
Za kerom sam ruljo
Za raskućenim sobom
Tvrđim od kera
Plako sam
Ko otac
I sin
I Čovek