Padao je prvi suton
iznad moga grada
ja čitao Bodlera sam
Lorku i Nerudu.
Tu u parku ispod seni
starih kestenova,
vodila se mrtva trka
Getea, Prevera.
Oko mene samo knjige
poezije more,
s korica se jedne smeši
lik slavnog Tagore.
Čitao sam tu i Lorku
Puškina, Prevera,
Cvetajevu pa Nerudu
Bloka i Hajnea.
I sve tako dok noć pada,
žuborila česma,
a iz knjiga nudila se
neka nova pesma.
Do ponoći trajalo je
veče poezije,
tu naravno čitanje se
završilo nije.
Zadnje uvek čitam pesme
slavnog Jesenjina,
pa se lepo veče pesme
završi sa njima.
Tad tišinu niko dugu
narušiti ne sme
nek ostane samo žubor
vode stare česme.
Milovan Petrović