Dok smo bili dve srebrne ribe
U vreme bistrih voda tek izviruće ljubavi
Srebrnih kosa oboje već
Tuđem
Ljubila sam ti nesrećne i nežnosti gladne oči
Takve su bile tad
Dok smo plivali mendrima razdvojenih života
Bezglasni…
…I kad si progovorio suvišnom rečju
Kojom se nalazi izgovor gde ljubav nalazi način
Prestao si biti moj (o)suđeni nasušni
Jer postala sam ti grešna i skrivana
Daleko od bistrika s početka
Potopljena u mulju strasti
Između ljubavničkih nagona
I supružničkog kajanja
Takvu
Tražio si me periodično i na kratko
Samo kad ti zauzdan vilenjak pod pupkom poludi
I poželi da se poigra slobode
Crven
Od tvog prolaznog mužjačkog žara
I mog neprolaznog stida ljubavnice
Ženke
Nevoljena
Nisam te mogla više voleti
Ni ne voleti
Očajna
Odgrizla sam svoje srcasto levo peraje
Da ne zaplivam ponovo za tobom
Potonula
Čekam
Da protekne dovoljno vode i vremena
Da zaboravim i izronim u novu ljubav
A vode teku
I teče vreme
I nikako da mi iz pamćenja protekneš
copyright © Nena Miljanović
(Прочитано: 9 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.549 пута)