na zraku sunca ulazim kroz tvoje trepavice
u kapi kiše upija me tvoje lice
i tada se budim sa zemljom u rukama
koju je prosulo vreme
po našim grobovima
i znam da sam u tebi
drvo pod mojom glavom je meko i vlažno
i mada ne mogu podići glavu ili otvoriti oči
vidim
vreme
i smrt
prelako izgovorene reči
ništavilo
(Прочитано: 15 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.023 пута)