Priđi bliže Tijaninom šarenom svetu

                                       Ozon Media

Povodom Svetskog dana osoba sa autizmom, 2. aprila u Sremskoj Mtrovici održana je humanitarna izložba. Centralni motiv izložbe su bili prekrasni radovi mlade umetnice Tijane. Motivi ove talentovane umetnice pokrivaju poznate ličnosti, građevine, pejzaže… Članovi udruženja ULU „Sirmium“ podržali su Tijanu svojim radovima kako bi četkicom i bojama ukazali na važnost ovog dana. Sva prikupljena sredstva od prodaje radova idu u humanitarne svrhe za podršku osobama sa autizmom.

„Kroz linije, boje i tišinu Tijana nam otkriva svoj jedinstven pogled na svet. Pozivamo vas da priđete bliže i osetite umetnost koja govori iskreno i bez granica.“

Autizam je neurorazvojni poremećaj. Obično se javlja tokom prve tri godine života. Ovaj neurorazvoji poremećaj je najbolje prikazan u čuvenom filmu „Kišni čovek“ iz 1988. godine. Glavne uloge u ovom filmu poverene su Tomu Kruzu i Dastinu Hofmanu.

Ovaj kultni film je pokazao koliko su zapravo osobe sa autizmom ljudi koji često imaju natprosečnu inteligenciju, koja, ako se usmeri na pravi način, može biti na veliki blagoslov društvu. Osobe sa autizmom su ljudi koji imaju veliko srce koje čeka „Kišnog čoveka“ da se pojavi u njihovom životu i da tu ostane.

Svako ima neko breme na ovom svetu, fizičko ili duhovno, ali ono se ne sme etiketirati. Svakom od nas je potreban „kišni čovek“ koji će biti uz nas kad smo uplašeni, usamljeni, neshvaćeni. Nekima je to Bog, nekima roditelji, najbolji prijatelj, komšija ili slučajni prolaznik.

Tejlor Svif – slika Darka Rašete

Čuvena pevačica Tejlor Svift je svojim pesmama i smisaonim rečima mnogim mladim ljudima donela radost i utehu. Tejlor Svift je baš kao tajni prijatelj glavnog filmskog lika Čarlija iz filma „Kišni čovek“, ona koja peva i teši kada „kiša“ krene da se sliva niz obraze.

Dok duhovna oluja besni ovim svetom, budi nekom „kišni čovek“, onaj koji briše sve suze i vraća osmeh na lice. Možeš to uraditi pesmom, rečima, grljenjem ili četkicom, baš kao i Tijana.

~ Darko Rašeta

Izložba ULU „Sirmium” u Galeriji „Lazar Vozarević”

galerija “Lazar Vozarević” i slika Nordijska svetlost (Nebeska kruna)

U Galeriji „Lazar Vozarević”  otvorena je Martovska izložba članova Udruženja likovnih umetnika „Sirmium” koja predstavlja presek savremenog stvaralaštva autora iz Sremske Mitrovice i okoline. Izložba će biti otvorena za posetioce do 20. marta.

U okviru programa na otvaranju izvedena je kompozicija „Molitvu proliju” u izvođenju ansambla „Polifonika”, pod dirigentskim vođstvom Jovanke Ivanić. Publika je potom imala priliku da čuje akrostihe svestrane umetnice Jelice Radosavljević, dok je veče zatvoreno izvođenjem numere „Kiša pada”, takođe u izvođenju ansambla „Polifonika”.

Postavka obuhvata različite likovne izraze i tehnike, od slikarstva i crteža do drugih formi vizuelne umetnosti. Na početku večeri prisutnima se obratio Milan Kardaš, direktor Galerije „Lazar Vozarević”, nakon čega je uvodnu reč održala kustoskinja galerije Marija Vukajlović, istoričar umetnosti. Prisutnima se potom obratila i Vladislava Belanović Šević, istoričar umetnosti i predsednica ULU „Sirmium”.

Nordijska svetlost (Nebeska kruna) – Darko Rašeta

Izvor: https://rtv.rs/sr_lat/vojvodina/srem/martovska-izlozba-sirmiuma_1697045.html

ЧАРОБНИ СВЕТ ВЕВЕРКА ГРИЦКИЋА – Дарко Рашета

           Чаробни свет Веверка Грицкића

Као члан Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ трудим се да у свим сферама културно – уметничког живота Републике Србије ширим свест о нашем Удружењу и промовишем вредности истог. Моја нова дечија књига “Чаробни свет Веверка Грицкића” је један од најлепших “корака” у том правцу.

Будућност света зависи од људи који обликују генерације које долазе. Ова књига је мали уџбеник за будуће генерације како би свет који они буду градили био свет у којем ће радосно живети њихова деца.

Ево кратког приказа књиге.

Упознајте девојчицу Матеу која одлази на пут са родитељима где срећу Веверка Грицкића. Веверко им открива занимљивости из живота веверица и показује да су пријатељи и породица право благо које треба неговати. Прелепе илустрације у овој дечијој књизи привући ће пажњу деце и подстицати љубав према читању и свету књига.

 

SONATA – Darko Rašeta

slika - Darko Rašeta
                     slika – Darko Rašeta

San je početak,
san je svršetak.

San počinje u duši, glavi,
ali se srcem živi na javi.

Snovima želim,
Nošen tom snagom ka tebi letim.

Sanjam te jedina,
Ti si moja sonata, moja mesečina.

A kad svane novi dan,
Sunce moje, tobom sam istinski očaran.

San je početak,
no meni, ipak, ne i svršetak.

Sa tobom počinje svaki dan, uz sjajne noćne zvezde najlepši životni san.

NE DAJ NA BRATA – Ivo Torbica

NE DAJ NA BRATA

Šta god da se desi –
U sreći ili nesreći,
U slavlju ili tuzi,
U radosti ili žalosti –

Ne daj na brata!

Ne daj na svoje,
Jer ne znaš
Šta nose na duši,
Šta kriju u srcu,
Jer nisi u njihovim cipelama.

Oni znaju zbog čega nose svoj krst
Kao što i ti nosiš svoj,
Koji, neretko, nije lagan.

Često je težak, najteži –
Poput najveće stene.
Veliki je –
Poput najveće planine.
Gorak je –
Poput pelina.

Svoju čašu žuči
Svi katkad pijemo.
I, zato –
Ne daj na brata!
Ne daj na bližnjega svog!

Nisi kadar da sudiš bilo kome,
Jer, ti nisi Bog!

On je gore
I na njega drugima pokazuj prstom,
I to onda kada se na pravdu pozivaš,
Kada mu u tišini molitve šalješ –

One iskrene,
One čiste,
Za bližnje svoje,

Za svoju sestru,
Za svoga brata!

Svako bira svoj put
I zna zašto je baš njega izabrao.

Možda je nekad bio i pogrešan,
Ali, to su odluke –
Koje moramo prihvatiti,
Koje moramo poštovati,
Sa kojima se pomiriti moramo.
Ne daj na svoju krv,
Ne daj na brata i sestru,
Jer vi ste jedno –
Od iste majke,
Od istog oca.

Bez njih
Nećeš biti ni
Srećniji, niti
Spokojniji.

Naprotiv.
Gola smo sirotinja,
Gladni ljudskosti
I svega što nas čini

Onim čovekom –
Velikim,
Najvećim!

DUŠA – Ivo Torbica

DUŠA

Poput najlepšeg anđela, tvoja duša leti;
Na visinama, ka nebu, iznad samih oblaka.
Čak i preko mora, okeana, pustinja i goleti,
Nakon svih tvojih poraza, pobeda i bitaka!

Iako je telo umorno, duša je uvek radosna,
I ništa je u namerama pokolebati ne može.
U tom svom letu, ona je nimalo zla i pakosna,
Dok se njena putovanja neprestano množe!

Iako je biće usporilo, duša ubrzava svoj hod;
Ona ne poznaje klonuće i uvek stremi ka sreći.
Čak i kada napusti telo i ovozemaljski brod,
Raduje se novom letu, većim plamenom goreći!

U svojoj besmrtnosti, ona zauvek ostaje večna,
Jer sve, poput jave i sna, dođe i najzad prođe.
Ali, ne i duša. Ona ista, bezgranična i čelična ‒
Utkana u ove zvezde, plavo nebo i nebeske lađe!

ЗБОГ ТЕБЕ – Иво Торбица

ЗБОГ ТЕБЕ

Kада ти једног дана стигне вест
Да су нашли неко беживотно тело,
Знај да је празно срце, без капи крви,
И уморно од молитви,
Најзад, престало да куца,

Због тебе!

Душа ће тад, већ увелико, напустити
Усамљени овоземаљски брод,
Остајући гладна и жедна,
Највише усана и додира твојих.

Ако ти јаве тужну новост,
Ти не брини и нипошто
Осмех не скидај са баршунастог лица.

Знај да ћу и даље бити зеница ока твог,
Део шнале и чешља на твојој дугој коси,
На сваком ћошку, твоја сена,
Заносних покрета, веран анђео чувар,

Због тебе!

NA PUČINI – Ivo Torbica

NA PUČINI

Gledam u daljinu, na ovom otvorenom moru,
Zamišljen, jer je u glavi pregršt nekih misli.
Dok je voda nalik nekom mastilu i mramoru,
Srce u seti skita, iako su dušu i telo bolovi stisli.

Nakon tebe mi je ostalo samo jedno sećanje,
I sva lepa mesta na kojima smo zajedno kisli,
Gde smo ljubili jedno drugo, dajući obećanje;
Ono obećanje, koje osta samo deo ovih misli!

Prebrzo smo potrošili sve ono u šta smo se kleli,
Iako smo mislili da imamo ljubavi za dva života.
Venac naših nada i strasti prerano smo raspleli,
Dok sa brodovima odlaze svi naši snovi i divota.

More boje mastila, pozdravi mi najdražu moju,
I na svojim talasima joj prenesi setne reči moje,
Jer još uvek maštam i nadam se samo njoj,
Tom mirisnom i radosnom životu, udvoje!

БУДИ СЈАЈ ОЧИЈУ МОЈИХ – Иво Торбица

БУДИ СЈАЈ ОЧИЈУ МОЈИХ

Kао кишне капи, падам по твом длану
Чувај ме и носи, плаха лепото медна
До небеских висина, на крилима облака
До места, где нас чека љубав једна

У топлој вечери, буди сјај очију мојих
А ја свака бразда на лицу и челу твом
Под звездама радост и срећу ткајмо
Док твоји прсти миле по рамену мом

Наша срца крећу, нешто јаче, да бију
А тела започињу љубавну игру и плес
Млади месец нам сада друштво прави
Kао и повијена бреза и љубичасти врес.

ГЛАСНА ТИШИНА – Иво Торбица

ГЛАСНА ТИШИНА

Још увек станујеш на мојим уснама,
И мириси твоји предубоко су завучени
Испод сваке поре мог лица,
Хладне и бледе коже.

У данима испуњеним невременом и ноћима,
Мучи ме гласна тишина,
Изостанак погледа са оним нечим и необјашњивим,
Што је обоје до облака, неба и звезда,
На крилима заједничког сна носило.

Зар међу нама није могло бити много више?!
Зар се нисмо могли боље упознати ми?

Превише ме болиш.
Постао сам мртвац живи!

У очајању, попут сенке у мраку,
У тренутку дугом, из темеља нестајем,
Носећи те и даље на уснама својим,
Kоје те, иако нестварну,
Никада неће престати да љубе,

Чак ни после смрти!