Jutros sam sanjao neke ruke
Kako me miluju i pomalo dave
Sanjao sam te kao prijetalja
Trideset godina koji laže i zapomaže
Trideset godina ti na tacnu
Prinose parče po parče moje nemoći
Da bi na kraju u igri spasenja pred Bogom
Okitio sebe prkosno mojom nesrecom
Odniješe me tamo gdje moja nesreća
Napravi zaklon i odnese moju prošlost
Koja se kikoće nad mojim ponorom
Milujući one koji služe svakome
Prazna je cijena moje nemoći
Koja njih štiti a meni pripada.
Dobro je dok ih nema jer znaju da biju
Dobro je dok glava nije cijena njihove milosti
Odakle i kako u moje krilo donesoše svoju glavu
Kako priđoše nečasnici bezbožnom oltaru
Svi oni koji opkoliše za nešto eura ovo mjesto
Koje đavolu čuva moju glavu kojom se ovo plaća
Ne idite svratite na ulicu koja vas priziva
Da zlo u vašim oblandama odavno upakovano
Darujete sebi i svome gazdi od mene
Đavolju pobjedu koju mu čestitam