Trgovina sa sudbinom – Svetozar N.Popović

Trgovah sa sudbinom na neviđeno Kupih prokledstvo od prvog međaša Ostah prazan u vječnom stradanju Ostah bez nade u tuđem nadanju   Govoriše mi- ne… ne kupuj Ostaćeš bez oka i jednog i drugog Ostaćeš prazan prazne duše na ognjištu Na praznom nebu i pustom sjenokosu   Trgovah sa komšijom i sudbinom Ostah  zarobljen u … Настави са читањем “Trgovina sa sudbinom – Svetozar N.Popović”

Trgovah sa sudbinom na neviđeno

Kupih prokledstvo od prvog međaša

Ostah prazan u vječnom stradanju

Ostah bez nade u tuđem nadanju

 

Govoriše mi- ne… ne kupuj

Ostaćeš bez oka i jednog i drugog

Ostaćeš prazan prazne duše na ognjištu

Na praznom nebu i pustom sjenokosu

 

Trgovah sa komšijom i sudbinom

Ostah  zarobljen u kupljenom oboru

I pođoh ponovo ko zna koji put

Pored ničega ničijim prolazom

Ne sluteći kako dospijevam u ludaru

 

Uzeše mi dušu krv ime i prezime

Ostah u patnji starih olajavanja

Ostah sa njma u njihovu ludaru

S ludačkom košuljom na leđima

 

Ne trgujem više s đavolom

Ne  sadim ništa u njegovu brazdu

Dosta je bilo pazara i trgovanja

Prokledstva nemoći i novih međašenja

Bože molim se i hoću da me zaštitiš

Neću da me vratiš u nova prepričavanja

 

Ne uzmite me za grijeh pred istinom i ljudima

Ovo je moje prokletstvo i moja sudbina

Ovo je moj prokleti duh i moja sjenka

Pravi pogled sa sjeverne terase i dvorišta

Ovo je moja kupovina i moja prodaja

Ovo je moja trgovina  sa đavolom

 

Visits: 203
Today: 7
Total: 637898

GODINE NAKON… -Svetozar N.Popović

Godine nakon… Tiho ko troma tišina Obilazim puste ulice zalađa Hocu opet da budem istina Na izvoru novih uviranja Hocu tiho u tišini sjenke Da se nadam s kraja na početk Da se skrasim kraj potonje humke I zagrlim izgubljenu nadu Neću pokrov od tuđijeh suza Neću lelek ni plakanja tuđa Treba spremit sva moja … Настави са читањем “GODINE NAKON… -Svetozar N.Popović”

Godine nakon…

Tiho ko troma tišina

Obilazim puste ulice zalađa

Hocu opet da budem istina

Na izvoru novih uviranja

Hocu tiho u tišini sjenke

Da se nadam s kraja na početk

Da se skrasim kraj potonje humke

I zagrlim izgubljenu nadu

Neću pokrov od tuđijeh suza

Neću lelek ni plakanja tuđa

Treba spremit sva moja nadanja

Moju prošlost u moja stradanja

Lelek čujem leleče vrijeme

Okolo je naslon za bunjišta

Otišlo je i povratka nema

Blijedi ono što donese juče

Kišne kapi sa vreloga lica

Liju priču proteklih godina

Tamne bore sa mračnoga čela

Ispričaše priču na ova bunjišta

Nema više stare jeke

Utihla je nova nada

Strmi potok sad ne valja

Moju prošlost zagrljaja

Nema više na kraj sela

Moje nade i vapaja

Ode vrtlog od vremena

Čekam potop mjesto raja

 

Visits: 21
Today: 0
Total: 637898

Naslon-Svetozar N.Popović

    NASLON   Sanjam te ohola podla i prazna u naslonu Bijednog ko bijeda svaka pohlepna Na pragu izlizanoig kamena od stopala Svojom bijedom se na moja pleća naslonjaš   Misliš dok hodaš lagano oko naslona I prosiš bijednu milost iz prošlih kajanja Od onih koji ti kupiše  benzin i olizaše stope A ti … Настави са читањем “Naslon-Svetozar N.Popović”

 

 

NASLON

 

Sanjam te ohola podla i prazna u naslonu

Bijednog ko bijeda svaka pohlepna

Na pragu izlizanoig kamena od stopala

Svojom bijedom se na moja pleća naslonjaš

 

Misliš dok hodaš lagano oko naslona

I prosiš bijednu milost iz prošlih kajanja

Od onih koji ti kupiše  benzin i olizaše stope

A ti ih pogleda blijedo preko ramena

 

Misliš darovao si sebe svojim imenom

Prijetiš onima koji su za mnoge tvoje oko

Mene koji te prepoznajem nemoćna i prazna

Možeš ponovo danas da mrziš ko nekada

 

Ne naslanjaj se na jutarnju maglu

Okreni ruke put zalaska sunca nijemo

Izađi na vrh ulice popločane lažima

Jer su i zalasci ponekad nova svitanja

Visits: 20
Today: 0
Total: 637898

SMRT – Svetozar N.Popović

        SMRT Obliven smrću silazim u kamenu dolinu Praštam oproštene grijehe od juče I tražim milost za sebe i svoju riječ Koja je ostala u kaljuzi mojih umiranja   Mrtav sam ali niko da me sahrani Niko da mi očita opijelo pred Bogom Niko da me odprati u vječni mir bez suza … Настави са читањем “SMRT – Svetozar N.Popović”

 

 

 

 

SMRT

Obliven smrću silazim u kamenu dolinu

Praštam oproštene grijehe od juče

I tražim milost za sebe i svoju riječ

Koja je ostala u kaljuzi mojih umiranja

 

Mrtav sam ali niko da me sahrani

Niko da mi očita opijelo pred Bogom

Niko da me odprati u vječni mir bez suza

Koji sam zaslužio Bože među ljudima

 

Na ovom svijetu prolaznog življenja

U pećini besmrtnnih sradanja dođoh

Preobrazih se u vjeru i vjerovanja

Kako bih stasao za smrt jednku za sve

 

Umiranje je tvoje moje naše i njihovo

Umiru svi i svi smo jednaki na toj granici

Nema povlašćenih i vlastodržaca na rampi

Svi smo u redu za umirenje osim Boga

 

Ne budi sit od tuđeg ručka danas i sjutra

Ne spavaj na tuđem krevetu u oblacima

Ne traži tuđu glavu dok je tvoja pod mačevima

Ne budi niko i ništa jer si u redu za umiranje

 

Tvoja vila na pjeni od mora pjeni našu prošlost

Priča priču moju i tvoju u istoj fotelji

Kad smo zajedno pošli na dalek put života

I ponovo se našli u istom redu za umiranja

 

Bio si pijan ko metla pijanac usran do guše

U starom poljskom klozetu pored ograde

Bio si govnav a govna u snu znače pare

Obistinilo se san ali si i ti u redu za čekanje

 

Oni koji su čisti čija duša mirom miriše

Skrivaju nos od tebe jer smrdiš od para

Poltrona ulizica i idijota ovog vremena

Koji te prate a prate te do linije umiranja

 

Jednog dana nećeš biti prvu u svakom redu

Neće ti skute nositi lakeji bićeš samo sledeći

Sledeći u redu bez čekanja na toj granici

Ne primaju mito doći ćeš na granicu umiranja

 

Na toj granici nema carinika nema ni policije

Prići ćeš Bogu i shvatiti da ti nijesi Bog

Bićeš mirišljava gomila mesa za crve otrovna

Bićeš neupotrebljiv i na granici umiranja

 

Umrijet ćeš jer smo pred Bogom svi isti

Svi nosimo istu boljku od iste bolesti bolujemo

Idemo naprijed za naprijed pripremljeni

Pred nama je smrt svi smo u njenom naručju jednaki

 

Visits: 26
Today: 0
Total: 637898

ORAŠKA JAMA – Svetozar N.Popović

ORAŠKA JAMA   Posvađaše se dan i jutro Oblak sadje izmedju Garčeva Kapi dolećeše do prašnjavih obala Svanu još jedan dan uz pomoć Boga   Zamršena kosa prekri čelo Prameni čuperak razdvoji oči Sanjiva nada jutro mi prelomi preko koljena Laganim korakom odoh do izvorišta   Kuda – ču se hrapav glas odnekuda Ovdje su … Настави са читањем “ORAŠKA JAMA – Svetozar N.Popović”

ORAŠKA JAMA

 

Posvađaše se dan i jutro

Oblak sadje izmedju Garčeva

Kapi dolećeše do prašnjavih obala

Svanu još jedan dan uz pomoć Boga

 

Zamršena kosa prekri čelo

Prameni čuperak razdvoji oči

Sanjiva nada jutro mi prelomi preko koljena

Laganim korakom odoh do izvorišta

 

Kuda – ču se hrapav glas odnekuda

Ovdje su kupine ljuta draca

Ovdje se lagano hoda po kamenu

Ovdje je bila Oraška jama

 

Ovdje je izvirala moja nada

Ovdje je ponor moje budućnosti

Ovdje je uvrela moja istina i ime

Uvrela je ko zna koji put ova jama

 

Gledam je nijemo ko prošlost

Koja je prošla mimo nas i ovog vremena

Koja je nestala u pećini tvoga hlada

Gladam kako te ubiše pored ovih livada

 

Prođe i ode u nepovrat blagoslov sveca

Odoše zakletve martinićkih ratnika

Ostade jama osvještana od svetog Petra

I pokopana od ovih novih ratnika

 

Izvireš danas ogađena prljavim rukama

Boriš se sama sa sobom i sa nama

I čekaš svoga sveca s kandilom i krstom

Da te ponovo pred bogom i ljudima osvješta

 

 

 

Visits: 32
Today: 0
Total: 637898

Bagrem – Svetozar N.Popović

BAGREM   Stara procvjetali bagrem Miriše mirom presvetim Stablo sa mnogo godova Priča ispričanu priču tuđih godina   Usamljen stoji kraj sječe Sačuvan za ovo vrijeme Svetog imena za molitvu Prošlih zaboravljenih drvosječa   Na bagremu ko u nekoj košnici Lijek ovog vremena liječi prošlost Priča nemire koji nas pretociše U priču tuđeg imena s … Настави са читањем “Bagrem – Svetozar N.Popović”

BAGREM

 

Stara procvjetali bagrem

Miriše mirom presvetim

Stablo sa mnogo godova

Priča ispričanu priču tuđih godina

 

Usamljen stoji kraj sječe

Sačuvan za ovo vrijeme

Svetog imena za molitvu

Prošlih zaboravljenih drvosječa

 

Na bagremu ko u nekoj košnici

Lijek ovog vremena liječi prošlost

Priča nemire koji nas pretociše

U priču tuđeg imena s grobovima

 

Stari bagrem je priča u nama

Otkos u pokošenim sjenokosima

Izvor davno presušilog vrela

Spomenik novih izvora i previranja

 

Bagrem je priča i njegova i naša

Vrijeme koje sporo hoda

Ne prolazi dok traži novo ime

U tuđim ispričanim ratovima

 

Bagrem prkosi i svake godine

Iznova mirom bagrema miriše

Brane nas oni što nas poubijaše

Na staroj raskrsnici ovih ratova

 

Bagrem je svjedok ove priče

Misao mislećih graditelja

Prva priča u redu za sječu

Umjesto sječe novih knezova

 

Ovo je novo vrijeme vlasti

U drvoredu našminkanih idiota

Ovo je još jedno prodato sjutra

Bez cvijeta i starog bagrema

 

Hocu da budem brana usahlog potoka

Hocu da idem uzvodno ka ponorima

Premošćenim njihovim čeličnim pticama

Dok mi tražimo od nas da nas oni  brane

Visits: 28
Today: 1
Total: 637898

PORUKA Svetozar N.Popović

PORUKA   Ćutim moje nemoći pred Bogom Dok mnogo stasa novih istina Na kojima si stasavao Prolazeći pored vremena Pa stasa u ništa Sa likom tvoje i moje nemoći   Pločnikom prođe malo prolaznika Kreću se odvojeno od drvoreda Opet krenusmo svi starom stazom Gospodo Okolo ima poneko a najčešće ponešto Ponešto smo mi na … Настави са читањем “PORUKA Svetozar N.Popović”

PORUKA

 

Ćutim moje nemoći pred Bogom

Dok mnogo stasa novih istina

Na kojima si stasavao

Prolazeći pored vremena

Pa stasa u ništa

Sa likom tvoje i moje nemoći

 

Pločnikom prođe malo prolaznika

Kreću se odvojeno od drvoreda

Opet krenusmo svi starom stazom

Gospodo

Okolo ima poneko a najčešće ponešto

Ponešto smo mi na novoj kaldrmi

Koja polako kreće u ništa

 

Odosmo jedan pored drugog

Odosmo pametno da mislimo

Odosmo još dalje u mislima

Polako da budemo zabluda

Nemoći koja nama pripada

 

Trenutak sam tvoje ili ničije istine

Neijesi ono što misle da zboriš

Zboru i svakom zborovanju

Pristaje tvoje lukavo podmuklo ništa

 

Nevjerujem prostoru oko tvoje duše

Zagadjen je u blatu tvoje nemoći

 

Ostavi moju nesreću samnom

Budi ono što treba da budeš

Ili se odkotrljaj da se vide da si ovo što jesi

Ono što se može nizbrdo u ništa zaustaviti

 

 

Visits: 19
Today: 0
Total: 637898

ORAŠKE MAGLE Svetozar N.Popović

ORAŠKE MAGLE /Iz zbirke poezije “Oraške magle”objavljene 2012. i 2014.godine VRIJEME SAZRIJEVA KO KRV U MOJIM ŽILAMA DA POSNO MIRNO I SVE TIŠE UMIREMO OD GLADI JER GLAD JE JEDNOM PROKLETA ZBOG SUNCA PA ISPOSNIČKE AVETI DOZIDA U STEPENICE KOJIMA POKLANJAMO DIO SVIH VRAĆANJA I RUKU UPOLA OKRENUTU K NEBU KOJA JE ZABORAVLJENA KRAJ OLTARA … Настави са читањем “ORAŠKE MAGLE Svetozar N.Popović”

ORAŠKE MAGLE
/Iz zbirke poezije
“Oraške magle”objavljene 2012. i 2014.godine

VRIJEME SAZRIJEVA KO KRV U MOJIM ŽILAMA
DA POSNO MIRNO I SVE TIŠE UMIREMO OD GLADI
JER GLAD JE JEDNOM PROKLETA ZBOG SUNCA
PA ISPOSNIČKE AVETI DOZIDA
U STEPENICE KOJIMA POKLANJAMO DIO SVIH VRAĆANJA
I RUKU UPOLA OKRENUTU K NEBU
KOJA JE ZABORAVLJENA KRAJ OLTARA
KANDILOM TRAŽILA POSLEDNJEG VJERNIKA
U SVETIGORJU NE ZABORAVI

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKU VIJAVICU GOLIM RUDINAMA
I KIJAVICU ISKIJANU U PRLJAVIM MARAMICAMA
KOJE JE NEŠTO OD ŽIVOTA ILI U NJEMU ZAPRLJALO

NE ZABORAVI DALEKA PROMUKLA ZVONA
SA RASKRŠĆA KOJE NAM JE RUKE PODIJELILO
UZ RIKU POSLEDNJIH STADA
KOJA SU NESTALA ISČEKUJUĆI NEKA VRAĆANJA

DANAS SU SVE BIJELE SOBE RASPREMLJENE
BEZ OTKOSA U SJENOKOSIMA
ZA OVE NAPUŠTENE SVJETOVE JEDNO CE JUČE
ZA SJUTRA IZBRISATI SJEĆANJA

NE ZABORAVI ZAJEDNIČKA SAMOUBISTVA
RIJEČI OBJEŠENIH U NAŠIM SOBAMA
I ISPRUŽENU RUKU ZADNJEGA OTKOSA
U DIVNO PRAZNO UZAVRELO SJUTRA

ČESTO PIŠEM NA ISTU ADRESU ISTOM OLOVKOM
UKRADENOM OD LIŠĆA KOJE JE PROGNANO VJETROM
SABIJENO KRAJ STRMOG POTOKA
ZBOG PJESME KOJU PJEVAJU USTA BEZ RUŽA

SINOC SAM PONOVO KIŠE SANJAO
I UBRISE VJETRA KAKO ME DAVE
ISKRADAJU CI MI STIJENJE POD NOGAMA

NE ZABORAVI ALI I NEVJERUJ TELEFONU AKO ZAZVONI
BROJČANIK NE SANJA I O SNOVIMA NEZNA NIŠTA
JEDNAKO ZVONI NA SVA ZVONA
SA IZVORA UZLIJEĆU PTICE
ZBOG LISTA KOJEGA SU JEDNOM
OTELI ORAŠKIM MAGLAMA

Visits: 25
Today: 1
Total: 637898

POHOD U NIŠTA Svetozar N.Popović

POHOD U NIŠTA   Stazom posutom trnjem Odlaziš daleko i sve dalje Spomenik polako pripremaš Na kojem treba napisati Praznu priču i pohod u ništa   Počini malo dok svi ne pođu Pohod u ništa kreće Ide Da ne ugazi u tvoju stopu Iz koje je teško noge izvući   Počini malo Možda ponovo zajašu … Настави са читањем “POHOD U NIŠTA Svetozar N.Popović”

POHOD U NIŠTA

 

Stazom posutom trnjem

Odlaziš daleko i sve dalje

Spomenik polako pripremaš

Na kojem treba napisati

Praznu priču i pohod u ništa

 

Počini malo dok svi ne pođu

Pohod u ništa kreće

Ide

Da ne ugazi u tvoju stopu

Iz koje je teško noge izvući

 

Počini malo

Možda ponovo zajašu nekoga

Možda to ne budeš ti

Iako je svako sedlo za tebe potaman

 

Počivalo je kad vide da počivaš

Počinuo bi odavno znam

Otišao u nigdje i ništa

Ali ti smrdljive pelene nedaju

 

Mnogo si manji od istine

Toliko mali da si se u pelene usrao

Pa dupe nijesi rašom obrisao

Njom kojom će ti nos brisati

 

Okreni se okolo svi lažu

Neko manje neko više

Raša laže i ide u ništa

Rašom je prekrivena istina

Pa sve smrdi na ovo vrijeme

Koje žive naše godine

 

 

Visits: 31
Today: 0
Total: 637898

N E B O Svetozar N.Popović

N E B O Ovo je moje nebo Ovo je moj pogled u ogledalo Ovo je moje nasleđe od Boga Ovo su mi ostavili đjedovi Ovo su mi očevi poklonili Ja ga nijesam sačuvao Da ga darujem pticama Pa da osjećam njihovu slobodu Moje je nebo kao dar časnima A prokletstvo silnima i moć nemoćnima … Настави са читањем “N E B O Svetozar N.Popović”

N E B O

Ovo je moje nebo

Ovo je moj pogled u ogledalo

Ovo je moje nasleđe od Boga

Ovo su mi ostavili đjedovi

Ovo su mi očevi poklonili

Ja ga nijesam sačuvao

Da ga darujem pticama

Pa da osjećam njihovu slobodu

Moje je nebo kao dar časnima

A prokletstvo silnima i moć nemoćnima

Ovo je nebo za Boga stvoreno

Za sunce plavetnilom svedeno

Za mjesec sjenkom osjenčleno

Zvijezdama na tacnu postavljeno

Ovo je nebo u nama rođeno

Hoću da ga vidim da ga pogledam

Hoću u mislima da ga opipam

Hoću u zvijezdi među zvijezdama

Skrivenog u liku prošlosti da ga prepoznam

Hoću nebo za ptice s malim i velikim krilima

Hoću nebo daleko od tvojih aerodroma

Sa kojih uzlijeću neke poruke bez kajanja

Dok ih mi molimo oni otjeraše ptice

Otjeraše ih daleko iz naših sjećanja

Neću silu silnike i besčasnike

Neću sluge i svačije poslušnike

Hoću da volim ono što treba voljeti

Voljeću i ono što je tvoje a nije tuđe

Hoću bogate časne i ponosne istine

Necu siromašne i silom osiromašene vlasnike

Hoću moju i tvoju stvarnost i njihovu propast

Da u krilu onih koji su ih skratili za juče

Ne brane sjutra njihovim novim letovima

Hoću nebo za ptice

Neću besmisao čelik i nesreće

Nedam da lete nedajte ovo nebo

Ono je stvoreno za pice

Za molitve i pogled u istine

Nedajte da nas nadlijeću tuđe ptice

Visits: 29
Today: 0
Total: 637898

Iz zbirke “ORAŠKE MAGLE” Svetozar N.Popović

V A T R A -Branku Miljkoviću- *** DOK VRIJEME PLOČNICIMA SKITA PROCVALE SU KRVAVE LOBANJE SA PRSTIMA NESTALIM U VATRU TIHA ŽETVA IZ PEPELA ŽANJE *** VATRA ZEMLJI ISPIJA MIR ISPISUJE GRANE LISTOM VATRA KLJUČEVIMA TAMNICE U NOCNOM MIRU OPIPAVA ZGARIŠTE SKELETA IZGARANOG IZ OČNOGA VIDA *** DANAS NA POGREBU SAHRANA RUKU I VILICA … Настави са читањем “Iz zbirke “ORAŠKE MAGLE” Svetozar N.Popović”

V A T R A
-Branku Miljkoviću-
***
DOK VRIJEME PLOČNICIMA SKITA
PROCVALE SU KRVAVE LOBANJE
SA PRSTIMA NESTALIM U VATRU
TIHA ŽETVA IZ PEPELA ŽANJE

***
VATRA ZEMLJI ISPIJA MIR
ISPISUJE GRANE LISTOM
VATRA KLJUČEVIMA TAMNICE
U NOCNOM MIRU
OPIPAVA ZGARIŠTE SKELETA
IZGARANOG IZ OČNOGA VIDA

***
DANAS NA POGREBU
SAHRANA RUKU I VILICA
LELEK DO NEBA
KRV SU SAHRANILI
NEKO IME SRELO SE SA SMRĆU
JUPROS U DVORIŠTU
OTRGLO TE JE OD KOSTIJU
SMRTI BLATNJAVA
ŠTO ŽIVIŠ ZA SUSRET
LOBANJE SA KRSTOVIMA
***
DANAS NA GROBLJU
ZA DVIJE GLAVE U JEDNOM SANDUKU
UVIJENE U POKROVU OD TKANJA
TRAŽIMO SMRT ZA SMRT PRETICANJA

VEČE EVO NAS PONOVO NA GROBLJU
MILUJEMO BUNILO U KRILU
LOBANJAMA PREBROJAVAM ZUBE
KROZ PRIČU ISPRIČANIH SJEĆANJA

***
NA KRŠTENJU SUDBINE GORA
PO PIJESKU I PEPELU
U KRVI ZATVORENIH VULKANA
SUDBINE SA UZDAHOM MJESEČINE
KORAČA PJESNIK NOGAMA UMORA

Visits: 48
Today: 0
Total: 637898

Moje i tvoje vrijeme -Svetozar N.Popović

MOJE I TVOJE VRIJEME /iz zbirke poezije “Sjenke u Rudinama”/ Shvati Hvališ ih Hvala ti Iako ponekad radiš po tudjoj mjeri Iz ovog vremena nećemo Nemožemo izaći Ovo je vrijeme u kojem se postaje niko Mi smo dio ovog vremena Ove priče U koju smo zajedno stasavali Birajući one -slava im i milost Tvoje savjetnike … Настави са читањем “Moje i tvoje vrijeme -Svetozar N.Popović”

MOJE I TVOJE VRIJEME

/iz zbirke poezije “Sjenke u Rudinama”/

Shvati
Hvališ ih
Hvala ti
Iako ponekad radiš po tudjoj mjeri
Iz ovog vremena nećemo
Nemožemo izaći
Ovo je vrijeme u kojem se postaje niko
Mi smo dio ovog vremena
Ove priče
U koju smo zajedno stasavali
Birajući one -slava im i milost
Tvoje savjetnike a moje predhodnike
Bili su neko
Bili su nešto
Znali su da stasavamo u vrijeme
U koje je lako postati niko i ništa

Zaboravljaš da se nijesmo znali prekrstili
Probali smo ponekad i ispod krsta proći
Drugačije nijesmo znali nijesmo umjeli
Živjeli smo u vrijeme u koje se lagano postajalo niko
Živjeli sam u vrijeme lažnih idola i pravih idiota
Onih koji su se umjesto nas i nase budućnosti školovali
Onih koji su se umjesto nas za nas krstili
Onih koji su se umjesto mene i tebe u gaće usrali

Nadao sam se da Bog razumje
U ime moje i tvoje nijesam dirao u božje
Bio sam daleko misleći da mi vjeruju
Nevjernici odoše još dalje
Dok u krilu đavola ne uviše moje ime

Kome da se požalim
Dok drugačije govorim
Mislim na korak po korak
Na moj hod u ništa i nigdje
Još kad prehladim kada mi procuri nos
Mislim da znam i sve mogu
Iako sam bilo i ostao ostali

Stojim pred sobom pred ogledalom
Slinav
Niz bradu sve više balavim
Balavimo zajedno
Počinimo malo zar nije dosta balavosti

Dosta je kad biju a biju
Tebe i bili i miluju i jašu
Uvijek si bio za
Nikada protiv
Govorio si počini da počinemo malo
Nijesam neko ko je zavjet pred njima pogazio
Pa da počinem na njihovo počivalo

Visits: 36
Today: 1
Total: 637898

Kletva – Svetozar N.Popovic

KLETVA Sa svitanjem zora neće Da prokune moje snove Od istoka mjesto zore Prazan proctor u okove Okova me božjom voljom Sveza omču oko vrata I prekide moju nadu Zalupiše kućna vrata Omča skriva sve istine Božja volja ko da reče Nek krvare stare rane Konop nadu presiječe Sveza opet nad ognjištem Kraj veriga da … Настави са читањем “Kletva – Svetozar N.Popovic”

KLETVA
Sa svitanjem zora neće
Da prokune moje snove
Od istoka mjesto zore
Prazan proctor u okove

Okova me božjom voljom
Sveza omču oko vrata
I prekide moju nadu
Zalupiše kućna vrata

Omča skriva sve istine
Božja volja ko da reče
Nek krvare stare rane
Konop nadu presiječe

Sveza opet nad ognjištem
Kraj veriga da ne klate
Prazne ruke odsječene
Sa đavolom sad se blate

Od kamena i mramora
Nad u boga suze čine
Ispod Garča u tišini
Zemlja krije sve istine

Sva beznađa ko u nadi
Noćnom morom sad me mori
Sunca nema na istoku
Kunem lice ovoj zori

Sve proklinjem već ukleto
Nekom kletvom bez imena
Na pragu je zadnja stopa
Gdje je noga polomljena

Riječ moćna al prokleta
Kraj ognjišta iz prošlosti
Konop mi se opet sveti
Dok ispostim tuđe posti

Visits: 20
Today: 2
Total: 637898

KUSI POTOK – Svetozar N.Popović

KUSI POTOK Priča se i prepričava u pričama Kolar iz prve polovine dvadesetog vijeka Imao je kola dvije zaprege jedna je bila Jadran A druga povuci Riđane povuci Riđo Ošine kolar kandžijom uprazno Zategne uzgina i vikne Ajde… Ajde povuci Pvuci Riđane Povuče i Jadran sporije i jače Povuče bez kandžije Znao je stari kolar … Настави са читањем “KUSI POTOK – Svetozar N.Popović”

KUSI POTOK

Priča se i prepričava u pričama
Kolar iz prve polovine dvadesetog vijeka
Imao je kola dvije zaprege jedna je bila Jadran
A druga povuci Riđane povuci Riđo

Ošine kolar kandžijom uprazno
Zategne uzgina i vikne
Ajde…
Ajde povuci
Pvuci Riđane
Povuče i Jadran sporije i jače
Povuče bez kandžije

Znao je stari kolar
Kako i koliko slušaju njegovi konji
Znaju da povuku i Jadran i Riđan
Povuče Riđan a povuče i Jadran
Jadran najčešće povuče za obojicu

Škripe točkovi škripe i taljige
Zaškripi ponekad i osušeno grlo kolara
Ali vuku naprijed Jadran a bogami i Riđko
Ostalo im po navici da povuču
Treba ponekad i ošinuti
I viknuti mu da čuje –ajde Riđo
Ajde Riđko

Jadran je mula
Jadran je poslušna raga za koju ne vuče niko
Dok je Riđan izrastao u pravog pravcatog konja
Čije naslednike i danas ćesto jašu
Jašu ih iz navike
Jer Riđan nije i nesmije postati raga

Ne vri Kusi potok nema više vode
Kolar i kola su otišla u zaborav
Ne vuče više Riđan
Nema vode
Nema više Kusog potoka
Koji je vrio a nigdje nije uvirao
Nema Sušice koja je znala da provri
Iz ništa izavre i u ništa nestane.

Jadran je bio mula koja je vukla
Vučući nigdje nije stigla
Rađan je polako kaska pored rude
Kaskao bez žurbe i svuda je stizao
Najčešće prvi i prije ako ga neko ošine.

Znao je Riđan i u galopu ako ga pravi zajaše
Ako mu sedlo stave s podrepnicom
Znao je Riđan da bude konjina i konj
Kada je kandžija bila u prave ruke

Koji su znali za sve kamenolome
O partiji i demokratij
Nije se trudio da ih nauči gazda
Od svega iz tog vremena
Ostalo je ono povuci Riđane

Bio je nepismen kolar
Nije znao da će doći novi pismeni
Opismenjeni iz njegoovih sjenokosa
Kojima je sve polazilo za rukom
Pa i da školuje ragu i opismene Riđana
Stari kolar njegov Jadran i Riđan
Mnogo su povukli i mnogo ostavili
Otišili su u legendu
A nijesu znali da če ih naslijedili
Bez mule neki drugi Jadrani
Rage bez kopita za potkivanje
Koje nemogu da vuku ali ržu po potrebi
Ržu za onim što je ostalo od onog
Povuci Riđane u novo ništa
S novim vlastodršcima kraj potoka
I poruke za ništa u Odselišta

Vladali su se za primjer
Kolar Jadran i Riđan
Bili su istorija legenda i puška
Dokle ih ne naslijediše
Oni koji odoše s vjetrom do Vjetrenika
Da zaborave prošlost odoše iz kuća
Kao u neko davno vrijeme iz Kućišta

Visits: 39
Today: 0
Total: 637898

GUVNO Svetozar N.Popović

GUVNO -Matu Glušcu proroku iz Hercegovine- Polja žitna pokošena guvna stara ovrhoše Odlećeše sa sred sela kavgom svojom u kljunove Neke ptice s klasjem hlebnim našu nadu odniješe Svu slobodu ovog neba tuđim hlebom nahraniše Oposliše opošljeno započeto na bunjištu Obraše ih u berbama svi berači naše nade Sva su polja pokošena i obrana svaka … Настави са читањем “GUVNO Svetozar N.Popović”

GUVNO
-Matu Glušcu proroku iz Hercegovine-
Polja žitna pokošena guvna stara ovrhoše
Odlećeše sa sred sela kavgom svojom u kljunove
Neke ptice s klasjem hlebnim našu nadu odniješe
Svu slobodu ovog neba tuđim hlebom nahraniše

Oposliše opošljeno započeto na bunjištu
Obraše ih u berbama svi berači naše nade
Sva su polja pokošena i obrana svaka bašta
Dok nam ptice ovg neba o glavama danas rade

Leti opet isto jato uzlećela neka sila
Sokoli su na litice polomili svoja krila
Zavadjene krilatice rečene su nekad prije
Na košćeli u drvetu ljudskog lika više nije

Nema lika ni naličja ova zora koja sviće
Dolijeću nove ptice izleže se novo tiće
Tićad ova iz kljunova tudju muku iskljuvaše
Sve se stislo u okove okovaše ime naše

U guvnu je mjesto konja upregnuta stara raga
Iz nosa im bez ubrisa roje muve mnogo larva
Na tanko je ko u dimu zadimilo usred gore
Čoban goni zadnje stado kako stići prije zore

Proplanci su sjenokosi plodne njive zaoraše
Zadnju brazdu bez plugova zaoranu nadu daše
Zaoraše nad u Boga iskri brazda ko i prije
Staro guvno nasred sela da se žito svuda sije

Biće sjetve i sjemena u prostoru koji stasa
Naseliće stare kuće neki narod nova rasa
Stari prorok na istinu proreče nam novu braću
Žuta rasa koja nosi guvnom našim svoju naćvu.

Visits: 24
Today: 1
Total: 637898

V r i j e m e Svetozar N.Popović

  Ovo je vrijeme u koje se postaje niko I niko je nešto pri ovome što vidim Protrljam oči pogledam Sjenka sjenci iz prošlog vijeka Zaklonila ovo vrijeme u koje se postaje niko Pazim kako, koliko i kome se javljašm Kome pišem i koliko pričam Pokušavam da počinem malo Javljam se onima kojima moram Shvatam … Настави са читањем “V r i j e m e Svetozar N.Popović”

 

Ovo je vrijeme u koje se postaje niko
I niko je nešto pri ovome što vidim
Protrljam oči pogledam
Sjenka sjenci iz prošlog vijeka
Zaklonila ovo vrijeme u koje se postaje niko

Pazim kako, koliko i kome se javljašm
Kome pišem i koliko pričam
Pokušavam da počinem malo
Javljam se onima kojima moram
Shvatam
Sve je jednom početak i kraj
Ne javljam se nikome dok misli
Ne javljam se onima koji misle da misle
Ne javljam se onima koje su instalirani
S obavezom da dudu dio ovog hora

Neznaš ti to opet mi ponavljaju
Nemoj da vide da vide
Oni su svuda i svašto ako treba
Po pločnicima i foteljama u ringu
No i ring je poezija kada pošteno udare
Dok ne proglase pobjednika

Nijesam sam pomisli
Ne javljam se ljudima
Ne javljam se čovjeku
Ne javljam se svačijem i ničijem pobratimu
Ne javljam se šefu velikom i malom
Ne javljam se onima kojih
Ima koliko nekada nosioca štafeta
Ne javljam se čovjeku iz ovog ringa

Davno je rukaviće o klin objesio
Mogao je i prije
Mogao je zastavu trobojku nekom pokloniti
Mogao je biti predsjednik udruženja da nije drugi
Da nije prvi pred njima banuo
Zato se svega sjećam
Svima javljam i pišem možda mi zatreba

Visits: 39
Today: 0
Total: 637898

RUDINE Svetozar N.Popović

Kao nekad na dan sveti bagremovo cveće cveta A u bezdan ko u ponor uvriješe sve vrleti Prljavijem tokom teče protok nade u beznadje Sahraniše bez istine sva rađanja u livade Prazne prostor od gomila što ih vijek nagomila Nagomila kam do kama u Rudinu navrh Plata Stare kosti od vremena zgomilaše ko nekada Od … Настави са читањем “RUDINE Svetozar N.Popović”

Kao nekad na dan sveti bagremovo cveće cveta
A u bezdan ko u ponor uvriješe sve vrleti
Prljavijem tokom teče protok nade u beznadje
Sahraniše bez istine sva rađanja u livade

Prazne prostor od gomila što ih vijek nagomila
Nagomila kam do kama u Rudinu navrh Plata
Stare kosti od vremena zgomilaše ko nekada
Od gomile do gomile trag u magli nešto krije
Sva prljava utočišta duše neke što nesmije
Od istine ovog pakla raju prići ni na vrata

Sad stadima kojih nema na rovine korov klasa
U pepelu utisnuta svaka stopa našeg stasa
Trag u magli što ostade na kamenu od koraka
Nestadoše svi potoci presušuje rijeka svaka
Pa u mulju umuljana ona ruka koja prosi
Umuljala staro sjeme da sjemenu sad prkosi

Ako kreneš kod komšije da dozoveš neku nadu
Komšija je svojom kavgom zatrpao kućna vrata
Na pragu su zatrpane stare stope od đedova
Nema više u koraku stare stope opanaka
Dok korača neko drugi kroz utrobu ovog pakla

Zaprljane ubrisima teške ruke od motike
Isprazniše sva sjećanja i sva stada i sve rike
Na ugiču zvona nema zvoni neka nova jeka
Stado čuva od vukova okoćena tek vučica
Za grlo je stegla prvo stada ovog predvodnika
Da bi vučad ispod grla prve zube naoštrila

Čobani su od svog stada samo čaktar sačuvali
Pa bez stada oko grla čaktar s ovna objesili
Zvoni čaktar na zvonjavu kraj poila i korita
Odzvanjaju na sred praga svi tragovi od kopita

Rukavima obje ruke tudje čelo obrisano
Znoj pokapa po ognjištu sa veriga kota pade
Okide se alka prva sa hrastovog starog pruta
Sa šljemena potekoše neke nove kišne kapi
Na ognjištu nasred kuće utuli se plamen jarki

Nema više one jeke posustala na kraj sela
Nema više kamo ode zadnja priča sa sijela
Rasprodaše sva ognjišta i korijen gdje hrast žili
Moju prošlost u istinu niz Plato su pretočili

Visits: 29
Today: 2
Total: 637898

ISPOVIJEST Svetozar N.Popović

Bogom i Alahom blagosloviše istinu Nepravedni prema onima koji se otrgoše Da iz krila đavola Upravljaju ovozemaljskim preživljavanjima Eno Boga i Alaha na nebu a đavoli su među nama Biramo onako kako zaslužujemo Tražimo đavola među krstovima Dospjesmo tamo gdje smo stasavali U prostor koji smo sami sebe omeđili I pretvorili u svoje ognjište U … Настави са читањем “ISPOVIJEST Svetozar N.Popović”

Bogom i Alahom blagosloviše istinu
Nepravedni prema onima koji se otrgoše
Da iz krila đavola
Upravljaju ovozemaljskim preživljavanjima

Eno Boga i Alaha na nebu a đavoli su među nama

Biramo onako kako zaslužujemo
Tražimo đavola među krstovima
Dospjesmo tamo gdje smo stasavali
U prostor koji smo sami sebe omeđili
I pretvorili u svoje ognjište
U ime Boga pričamo novu vjeru
Onima koje nesmotreno iznjedrismo
U ime moga tvoga a ponekad i našega Boga
Radimo protiv sebe za one kojima trebamo
Ne ljutite se na Boga
Bog je u nama i biće nam ovako dok ga ne prepoznamo
A one koji u ime Đavola u nama nama vladaju
Bogu na ispovijest polako pošaljemo

Visits: 34
Today: 1
Total: 637898

ODSELIŠTA Svetozar N.Popović

Odseliše odselišta u zaseok više kuća Kraj poljana sjenokosa Odseliše da ne vrate Odseliše da ne zovu Imenima da ne jave Da ne zovu ono što je ostalo poimenično Ako je išta ostalo dalje od ovih grobova Od Lončevine od Popova guvna Ako je ostalo kuća i kućišta Vratit će se oni ako povratka ima … Настави са читањем “ODSELIŠTA Svetozar N.Popović”

Odseliše odselišta u zaseok više kuća
Kraj poljana sjenokosa
Odseliše da ne vrate
Odseliše da ne zovu
Imenima da ne jave
Da ne zovu ono što je ostalo poimenično
Ako je išta ostalo dalje od ovih grobova
Od Lončevine od Popova guvna
Ako je ostalo kuća i kućišta
Vratit će se oni ako povratka ima
Ako se moguće vratiti u ništa za ništa
Doćiće oni nadam se ponovo
Zvaće me na njihova ognjišta

Neću više dolaziti nema mi povratka
Da se vraćam bilo bi kasno
Bilo bi sporo za sve osim za moju prošlost
Bilo bi prazno za moju sadašnjost
Nema me među povratnicima neće me ni biti
Među onima koji bitišu u prošlosti
Koji su od danas do sjutra
Oni prošli ne i budući njih nema
Nema ni mene među njima
Dok su im dupe miraz Odselišta

Kasno sam shvatio
Da granica nije tamo gdje se čovjek graniči
Da čovjek nije riječ
Da nije odbrana poštenja
Čovjek je čovječe šaka klinaca
Metar žiće kvadrat pločica
Čovjek je čovječe bio i ostao čovjek
O čemu neznam i neumijem s tobom pričati
Danas me uzalud pokušavaju naučiti
Tim jezikom neznam i neumijem govoriti

Visits: 28
Today: 0
Total: 637898

SAN – Svetozar N.Popović

Jutros sam sanjao neke ruke Kako me miluju i pomalo dave Sanjao sam te kao prijetalja Trideset godina koji laže i zapomaže Trideset godina ti na tacnu Prinose parče po parče moje nemoći Da bi na kraju u igri spasenja pred Bogom Okitio sebe prkosno mojom nesrecom Odniješe me tamo gdje moja nesreća Napravi zaklon … Настави са читањем “SAN – Svetozar N.Popović”

Jutros sam sanjao neke ruke
Kako me miluju i pomalo dave
Sanjao sam te kao prijetalja
Trideset godina koji laže i zapomaže

Trideset godina ti na tacnu
Prinose parče po parče moje nemoći
Da bi na kraju u igri spasenja pred Bogom
Okitio sebe prkosno mojom nesrecom

Odniješe me tamo gdje moja nesreća
Napravi zaklon i odnese moju prošlost
Koja se kikoće nad mojim ponorom
Milujući one koji služe svakome

Prazna je cijena moje nemoći
Koja njih štiti a meni pripada.
Dobro je dok ih nema jer znaju da biju
Dobro je dok glava nije cijena njihove milosti

Odakle i kako u moje krilo donesoše svoju glavu
Kako priđoše nečasnici bezbožnom oltaru
Svi oni koji opkoliše za nešto eura ovo mjesto
Koje đavolu čuva moju glavu kojom se ovo plaća

Ne idite svratite na ulicu koja vas priziva
Da zlo u vašim oblandama odavno upakovano
Darujete sebi i svome gazdi od mene
Đavolju pobjedu koju mu čestitam

Visits: 56
Today: 2
Total: 637898