Neću da mislim o danima onim,
neću se vraćati stazama starim,
k’o onda u osami, napušten, sam,
ponovo ne znam i niti ne sanjam,
za grešku što tebe odveo nisam,
za krivnje moje godina proteklih
i sreći i radosti godina nekih.
Neću više juče da živim
niti za neku krivicu krivim
naša znanja ili neznanja
i nema zaključno proteklih godina,
one su juče, nema ih sada,
upravo suncem je nestala tmina,
i vlada jedina bliza blizina,
najlepša, najdraža, jedina,
ljubavi moja…
(Bgd, 25.feb.2018)