Кад нестанак савјести профункционише прећутно нормативно, када не јединка, већ већа група понашањем и ставовима оде супротно од једино исправног. Када историјски нормално постане абнормално, кадa сила повриједи разум, када је доведен у питање смисао. Када се увјерава у увјерено, остане се и без вијере и без увјерења. Када се у лице лаже искрено, стање је кад не постоје правила, онда су немогуће и могуће ИСТО.
Shvatam da me ni volio nisi,
i shvatam, ne vraća se izgubljeno,
da, sve mogu da shvatim,
samo jedno ne.
Ne razumijem,
ako si već tako mislio,
osjećao i znao,
zašto si moj mir sebično krao,
Ko te je ikad zvao
ikad pitao
ikad tražio
riječi tvoje ljubavi
kome su trebale takve
ako si sve i sam znao
zašto si tu priču i počinjao.
у својој архиви има изванредан приказ стваралаштва Ђорђа Марјановића под називом ЋОРЂЕ ЗА СВА ВРЕМЕНА – 1995. Погледајте га!
Ђорђе Марјановић на Београдском пролећу – Снимак РТС-а
Неколико песама Ђорђа Марајановића – од којих неке можда(?) нисте чули (случајни избор)
Ја сам покушао да направим свој избор од 5 песама, али нисам успео да се одлучим јер су све песме Ђорђа Марјановића одличне. Зато Вам представљам шири избор његових песама до којих сам дошао на JouTube, прво неколико видео снимака РТС-а, затим неке аудио снимке са мојих плоча, па његову ЛП плочу “ХВАЛА ВАМ ПРИЈАТЕЉИ”, такође са YuoTube, коју и ја имам у оригиналном (винил) издању. Ту су још многе песме и видео записи са JouTube и РТС-а о Ђорђу као бонус…
Морам Вам одмах на почетку нешто признати: Ђорђе Марјановић је за мене био и остао певач број један. Имао је оно нешто у свом сценском наступу и гласу, што је у мене доносило неко узбуђење, а публику дизало на ноге. Ја сам гледао сaмо један његов концерт у Београду у Дому синдиката, а каже се да их је било једанаест. Тада сам имао око 20 година и први пут сам био у Београду. Пошао сам рано ујутру и успео сам да пронађем Дом синдиката, не питајући никога. И успео сам да купим карту, додуше у последњем реду, али био је то за мене изузетан концерт. Касније сам гледао Ђорђа Марјановића и на Жупској берби у Александровцу 1976. године. Куповао сам све његове плоче, до којих сам могао да дођем и мислим да имам скоро све његове песме.
Зато Вам представљам и Ђорђеву ЛП плочу “А ЖИВОТ ТЕЧЕ ДАЉЕ” са YuoTube, коју такође имам у оригиналном (винил) издању, а која својим насловом симболично поручује да дело сваког аутора никад не умире… Зато треба имати дело!
У наставку овог текста сам објавио 5 песама по којима ће Ђорђе Марјановић остати упамћен по избору РТС-а. А пре тога је и мој рачунар (по систему случајног избора) одабрао неколико песама, од којих неке можда(!) нисте чули. А чињеница је и да било ко од Вас да направи свој одабир 5 топ песама Ђорђа Марјановића неће погрешити, јер су све његове песме перфектне… Па изволите – напишите у коментару испод овог чланка којих је то 5 песама Ђорђа Марјановића најбоље по Вама. Обећавам да ћу их преслушати… /Љубодраг Обрадовић – уредник сајта/
С неба гледа Светитељу Саво,
Са небеса силних и умилних
На Србију, на земљу ‘ришћанску.
Тужно гледа,горке сузе рони,
Велика га туга обузела.
Над Србијом земљом бајковитом
Облак сури спустио се крадом
И дажд прети да их све потопи,
Да потопи и огњем сагори.
Премишља се часни Светитељу,
Премишља се шта ће и како ће,
Како своме роду да помогне?
Решио је наум да учини:
Са небеса спустио се тајно
У Србију, земљу виловиту.
Људским ликом он се оваплоти,
Па походи стазе и богазе
Обилази шуме и долове,
Обилази села и градове
Да почује шта му Србље тишти,
Да пристигне цркви Виландару.
Како стиже на Атонску гору
Кроз облаке сунце ударило,
Обасјало и земљу и воду.
Види Саво може боље бити,
Па му душа милином заруди.
Присети се успомена давних
На извору где се душа доји
Милом вером и причешћем светим.
Ту се и сам вером задојио,
Душу своју богу завештао.
Ту је с оцем Светим Симеуном
Из пепела цркву подигао,
Понос Срб’ма за веке векова.
Рад је Саво роду да помогне,
Па облачи злаћану одежду,
Како свецу ваља и приличи.
Прекрсти се Светитељу часни,
Па се своме Вишњем Богу моли:
„Боже мили, преблаги и свети,
„Створитељу целе васељене,
„Тебе волим и теби се клањам
„И од тебе увек савет молим,
„Јер од тебе никог већег нема”.
„Молим ти се за спас рода српског!”
„Мој народ је веру изгубио,
„Па су наше богомоље празне
„Сем понеких манастира светих
„У којима лек се божји тражи
„и за тело и за грешну душу”.
„Цркве скоро нико не походи
„Осим оних убогих и смерних
„Што се кају због гордости рана,
„Прослављајућ свето име твоје”.
„Огњишта нам осташе испразна,
„Љуте звери у њима се гнезде,
„Љути вуци, грдне орлушине,
„Што науме давне остварише
„Да дом људски с њима се настани.”
„Тугом јече и колевке неме,
„Од праха се не дају видити,
„Пауци их омрежише силни”.
„Каква ли је ово страшна казна
„Кад брат с братом ни речи не збори,
„А мајка је једна их родила
„И са млеком истим подојила?”
„Молим ти се с молитвом усрдном
„Да ми речеш што ми је чинити?” Настави са читањем “СВЕТИ САВО ВИШЊЕГ БОГА МОЛИ – Душан Комазец”
Онај што никада ослушнуо није ћутање твоје не слути колико речи може да стане у тишину, нити да стихова тма има одговор на неспокоје и да могуће није избећи пут што води у Нигдину
Ни сузе, ни бол и молитве не зна, властан презрења Онај што, као на праг храма, пред очи ти није клекaо, Облацима док отирах страх са чела у ноћима бдења уз тебе би у загрљају буђења, јутро дочекао.
Да осмехом сунца траг донесеш у дане сиве, онај што никада чекао није, за радост рађања не зна. ни да у твом оку тада давне успомене оживе, ни да као зденац дубока може да буде чежња.
Онај што дотакао ти није дланове уснама жедним да нежност неизречена живи у њима, не може да зна, а ти би могла лек да будеш и само додиром једним да васкрснеш ме из мртвих и вратиш у наду сна.
EKSKLUZIVNO – BIOGRAFIJA SRPSKOG PESNIKA KOJU SU UPRAVNICI VIKIPEDIJE BESTIDNO OBRISALI I ZABRANILI NA SVIM JEZICIMA.
Saša Milivojev 2021, foto: Tarlan Bayramov
Saša Milivojev je srpski pisac, pesnik i novinar kolumnista
Rođen je i odrastao u Zrenjaninu, gde je završio muzičku gimnaziju. Posle završene muzičke škole upisao je Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu gde je trenutno apsolvent na odseku za proučavanje srpske književnosti i jezika.
Autor je četiri zbirke pesama: „Tajna iza uzdaha“ (Narodna knjiga, Beograd, 2006); „Prvi put“ (Kulturno-prosvetna zajednica, Kruševac, 2008); „Kad svitac odleti“ (na srpskom, engleskom i arapskom jeziku: eng. When the Firefly is Gone, arap. عندما تحلق اليراعة, Filip Višnjić, Beograd, 2010); „Svetski bol“ (na engleskom, arapskom i srpskom jeziku: eng. The pain of the world, arap. الوجع العالمي); i šokantnog romana „Dečak iz Žute kuće“ (Autorsko izdanje, Beograd, 2011). Jedan je od autora knjige „Ljubavni RecePat“ (Kulturno-prosvetna zajednica, Kruševac, 2010). Dobitnik je brojnih nagrada i uvršten u nekoliko značajnih pesničkih antologija: „Panonski galeb XIX“, „Rudnička vrela XIX“, „Garavi sokak XIX“… Kao član Udruženja pesnika Srbije „Poezija SRB“, dobitnik je nagrade „Pesma godine 2021“ za pesmu „Svetski bol“. Njegovi stihovi objavljeni su i u knjizi „Zaveštanja 2012“ koje je izdalo Udruženje srpskih pisaca Švajcarske.
Od 2008. godine kao kolumnista piše za Politiku, u rubrici Pogledi, kao i za TV Reviju iste kuće. Od 2009. piše kolumne za Pravdu, gde se bavi analitičko-sintetičkim proučavanjem bliske i aktuelne istorije Srba. Okupiran temama o ratnim zločinima, pored brojnih pohvala politički neistomišljenici su ga bez argumenata i dokaza u više navrata optuživali da manipulišući čitaocima širi „govor mržnje“. Godine 2009. tekstovi su mu štampani u tiražu od oko tri miliona primeraka u različitim dnevnim novinama, publikacijama… Bio je jedan od najčitanijih kolumnista u Srbiji 2008. i 2009. godine i žrtva raznih političkih manipulaciuja. Iz senke je delovao na važne odluke političkog vrha. Političari i obaveštajne službe mu kradu ideje preko SMS-a. Saša Milivojev je npr. tvorac ideje o Političkom štrajku žeđu i profesionalni obarač rejtinga. Bavi se političkom dramaturgijom, kako u književnosti tako i u stvarnosti.
Beogradskoj publici je dva puta predstavio svoja pesnička ostvarenja, u Etnografskom muzeju, u saradnji sa istaknutim umetnicima kao što su: Isidora Bjelica, Ivana Žigon, Jelena Žigon, Daliborka Stojšić, Eva Ras, Danijel Pavlović, Žiža Stojanović, Zlata Numanagić, Branka Veselinović… Njegovu poeziju govorile su i čuvene glumice Svetlana Bojković, Ružica Sokić, Danica Aćimac, Snežana Savić, Suzana Mančić i drugi. Olja Ivanjicki i reditelji Zdravko Šotra i Marko Novaković svojom saradnjom takođe su podržali mladog autora. O njegovoj poeziji javno je govorila i novinarka i književnica Rada Saratlić na samom početku njegove karijere, kada ga je podržao i teatrolog i književni kritičar Jovan Ćirilov. Novinarka Olga Stojanović napisala je recenziju za njegov roman Dečak iz Žute kuće i objavila u Književnim novinama Udruženja književnika Srbije.
Prve primerke pesničke zbirke Kad svitac odleti na srpskom, engleskom i arapskom poklonio je Vladeti Jerotiću, beogradskom muftiji Muhamedu Jusufspahiću, i Aleksandru Vučiću. Kao pesnik i novinar viđen je u diplomatskim krugovima, na prijemima u ambasadama u Beogradu.
Prve primerke šokantnog romana Dečak iz Žute kuće autor Saša Milivojev poklonio je 2012. srpskim političarima: premijeru i ministru policije Ivici Dačiću; predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću; takođe Nenadu Čanku, Milanki Karić, Oliveru Duliću… Primerke su dobili i ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Konuzin, Jelena Guskova, prof. dr Rade Božović i prof. dr Nebojša Pajkić. Legendarni general-pukovnik Jugoslovenske narodne armije Stevan Mirković sreo se sa mladim autorom na Kalemegdanu povodom primopredaje romana. Primerak je poklonio i sudiji belgijskog javnog tužilaštva i drugima…
Iako je štampan samo u 200 primeraka, i to o trošku autora, studenta književnosti, roman Dečak iz Žute kuće bio je globalna vest 2012. godine, šokirao je čitaoce i diplomatske krugove širom sveta. Intervju koji je Saša Milivojev dao za Glas Rusije objavili su mediji na engleskom, portugalskom, španskom, arapskom, nemačkom, poljskom, ruskom, francuskom, srpskom, italijanskom i albanskom jeziku, u brazilskim vestima, u Somaliji, na naslovnoj strani Novina Toronto, zatim u uglednim medijima kao što su: The Oslo Times; ukrajinski Telegraf; Armenia Today; Ruskije Novosti; Radio Televizija Republike Srpske; Gazeta Shqiptare, Barometar (Kirgistan); Bota Sot (Albanija), Glas Srpske; Rajoni Press (Albanska informativna agencija); ukrajinska Fraza; Pravda i Blic (Srbija); Srna (Informativna agencija Republike Srpske); Lajme Shqip (Albanija); Lepota i Zdravlje (Srbija); Press Online (BiH); News Meeting (Turska); Dal (Belorusija); Franco da Rocca News… Intervju je objavljen na više stotina internet portala i novina širom sveta, pa je stigao i do Vatikana, nakon čega se papa Benedikt XVI obratio svetskoj javnosti povodom trgovine ljudskim organima.
Pesničke fanove ima širom sveta. Knjigu „When the Firefly is Gone“ je u maju 2010. godine predstavio i čitalačkoj publici u Kairu, kada je prisustvovao na raznim književnim okupljanjima, gde su o njemu govorili poznati pisci: Soha Zaki, Muhamed Rafi i Alaa Al Asvani (jedan od najpoznatijih pisaca u svetu, osnivač opozicionog političkog pokreta „Kifaja“).
U Saudijskoj Arabiji novinari pišu o njegovoj ljubavi prema Bogu, u egipatskim dnevnim novinama Saša Milivojev pominje se kao „Pesnik mističnog leta i meditacije“. TV Revija Šašati ekskluzivno je objavila njegovu pesmu „Razgovor sa Alahom“, a Al Akhbar članak u milion premeraka.
Studijski je snimio četiri pesme, četiri singla, u saradnji sa hevi-metal grupom „Alogija“, pevao je svoje pesme.
Milivojev je i putopisac, bio je saradnik VIP TRIP Diplomatic magazina Isidore Bjelice, od osnivanja istog.
Godine 2015. Dubai Press Club je na Tviteru objavio fotografiju Saše Milivojeva i tekst na arapskom da je „jedan od najistaknutijih kolumnista u svetu“.
Sa svojom knjigom poezije na engleskom i arapskom putovao je u Indiju, Bahrein, Nepal, u Ujedinjene Arapske Emirate, u Oman, Iran, Liban, Jordan, u Saudijsku Arabiju, u Katar, u Kuvajt, Maroko, Egipat, Tursku, Češku, Bugarsku, Grčku, Italiju, Pakistan, u Keniju, u Tanzaniju, u Nemačku, Azerbejdžan, Kazahstan, Sloveniju, Slovačku, Crnu Goru, Šri Lanku, Rumuniju, Mađarsku, Francusku, Hrvatsku, BiH, u Etiopiju, na Maldive…
Godine 2020. ugledni egipatski časopis Horreyati objavio je njegov intervju na arapskom i pesmu Svetski bol. A jedne od najpoznatijih i najvećih dnevnih novina u Egiptu Al Dustour objavile su njegove tri pesme na arapskom, izdanje je štampano u pola miliona primeraka.
Godine 2021. dnevne novine ALO (Alo.ba) u rubrici „Poznati“ objavile su njegov intervju pod naslovom „Gde je nestao srpski Bajron? Saša Milivojev ekskluzivno iz Dubaija“. Da je Milivojev „Srpski Bajron“ – davno je rekla čuvena književnica Isidora Bjelica.
U izdanju 31. januara 2021. srpski Orange Star Magazine u Holandiji objavio je njegovu fotografiju na naslovnoj strani i intervju pod naslovom „Saša Milivojev – Zabranjen, ali ipak uspešan!“
U oktobru 2021. televizijska zvezda Suzana Mančić ugostila je Sašu Milivojeva u svojoj emisiji Suzanin izbor, program je emitovan na više kablovskih televizija u Srbiji i regionu.
Obrisan je i zabranjen na Vikipediji na svim jezicima, niko ne može da kreira članak pod njegovim imenom ni na jednom jeziku.
Godine 2022. na portalu SB Beloruske Televizije Segodnya Today ponovo se pojavila njegova fotografija, isečak iz novina, intervju koji je povodom romana Dečak iz Žute kuće autor dao za dnevne novine Pravda 2009.
U avgustu 2023. godine autor se uključio u Jutarnji program Televizije Informer u Srbiji i šokirao gledaoce sa pričama o Žutoj kući.
Saša Milivojev je od Ministarstva kulture Ujedinjenih Arapskih Emirata dobio sertifikat kao značajan autor i doživotnu boravišnu dozvolu, Golden ID. Od 2023. zvanično je rezident Dubaija.
Godine 2025. napisao je potresnu pesmu „Genocid u Gazi“, koja je objavljena u brojnim iranskim novinama na persijskom jeziku, i to samo nekoliko dana pre nego što je Izrael napao Iran bombama. U to vreme Milivojev je živeo u Iranu, izložen neposrednoj životnoj opasnosti. Uprkos zatvorenom vazdušnom prostoru i obustavljenom avio saobraćaju, uspeo je da napusti zemlju brodom – za Kuvajt.
Saša Milivojev je unuk pozorišne, televizijske i filmske glumice Danice Aćimac.
Saša Milivojev ima velikih problema sa diskriminacijom u medijima u Srbiji, ali neosporno je da ostavlja neizbrisiv trag, njegovo ime, njegove fotografije i naslovi pojavljuju se i u ukrštenim rečima…