U noći prepunoj sjaja,
u jednoj od onih najljepših noći,
kad jasno vidiš kako zvijezda pada
pogledaj dobro i vidjećeš,
bezbroj izgubljenih duša što
nebeskim prostranstvima luta.

U noći, kada mjesec ima čudesnu moć
kada ti pogled zvjezdano nebo krade
oslušni dobro i moraćes čuti
lutajuće duše pjevaju balade.
Oslušni, možda čuješ
i neki poznat glas
jer to su duše naroda tvog
kojemu je jedino još nebo ostalo
kao zadnja nada za spas.

U noći, jasnijoj od mnogih noći,
hiljade svijeća zapali sine,
za umorne duše naroda svog,
možda im makar malo ublažis bol,
na dugom, predugom, putu njihovom.

Zapali svijeće i pomoli se
tiho za njihov mir
jer i ti si dio njihovog stradanja,
dio njih i ne zaboravi nikad,
kada su noći posebno jasne,
tužne zvuke začućeš tad,
to je, sine, vapaj naroda tvog,
njihovih duša lutajućih, tužnih,
najtužnija lutajuća balada.

 ( ’98.godine )

Ima datuma koji su ispisani u paru.

Ima datuma koji ostaju da ih samo mi pamtimo.

Ima datuma koje bi trebalo izbrisati radi ravnoteže u svemiru.

Ima datuma koji zaustave nove datume, jednom zauvijek.

Ima datuma koji rađaju i neke druge datume zbog kojih ne brišemo ni one za brisanje.

Ima datuma koji izrode kontra-datum, njega treba pamtiti, taj zaboraviti.

Ima datuma, a ima i budala koji pamte što ne treba, a zaboravljaju što bi trebalo.

Ima datuma za koje ne treba podsjetnik, bilješka, skica ni alarm

na mobilnom telefonu. Oni su istetovirani neizbrisivom tintom.

Oglašavaju se nepogrešivim zvonima duše.

Ima datuma koji u sebi nose razna osjećanja. I mrziš ih i voliš ih.

Samo nisi ravnodušan, a samo ravnodušnost želiš.

Ima datuma koji nisu samo tvoji, a odavno su jedino tvoji.

Ima datuma koji se nikad ne ponove, a poželiš, jer, datum se datumom izbije.

( ponekom, ponekad i uspije )

Ima datuma, a ima i ljudi koji žele da ih zaborave. I onih drugih, koji ih zaborave.

Ima svega na ovaj bijeli svijet, pa i datuma koji se poklope s istim brojevima, različitim bojama podcrtani.

Ovo sada ne pišem ja

niti moje misli ovdje stoje

ni slučajno ne ličim

na karakter osobe ove.

Nema u meni ničeg lošeg

mane za mene ne postoje

sve je to samo odraz

vurtualne kopije moje.

Ovo što slova kuca

to su šape mačka Miše

toplo mu pa se namjestio

i za macama dalekim uzdiše.

Proxi oblačim svakog dana

malo mode iz Pariza

pa skoknem do Milana

moda je za mene nasušna hrana.

S puta se vratim a ovdje hladno

opet bih na more bajno

latim se proxi marke

pa krenem do prve banke.

Zar nisam kul lik

sasvim, sasvim šik

a ti sad pogodi

ko iza svega stoji.

Ono lijepo pripiši meni

ono ružno prišij ovoj virtualnoj ludi

mačku Miši na pp piši

ako zauzet nije dok brkom namiguje.

Pozdrave vam šaljem

iz svijetlog Beča

a onda me čeka zanosni Prag

Miša vas puno voli, adio svima sad.

( 2015 )