ČEGAR PAMTI
O Stevanu Sinđeliću i njegovim vojnicima,
čije glave ugradiše, neljudi, u Ćele kulu,
pevaće se i sećati na svu Srbad izginulu,
što čuvaše otadžbinu, na krvavim branicima.
Čegar pamti strašnu bitku, ispred Niša, na proplanku,
pre dva veka, a k’o juče, livada u krvi pliva,
jer sećanje ne umire, a dušama daje smiraj,
daje snagu, nadu, volju, da razmišlja o opstanku.
Niš se danas sav ponosan, okupio na Saboru,
po istoj se zemlji gazi, kao nekad pod oružjem,
zahvalnost u srcu nose, ovi ljudi što se druže,
dižući iz zemlje mrtve svojim lepim razgovorom…
Pera pišu i ne daju, zaboravu da zavlada,
da u svoje mračne mreže, veže dane neprebola,
u pesmama vezu priču svu satkanu od simbola,
istoriju stihom brane, da vremenom ne propada.
Čegar, travom zaodenut, sluša duše kako poje,
veseli se jer oseća ljubav koja ovde raste,
sa prolećem, kad u Nišu, zacvrkuću prve laste,
i kada se, u bagremu, medonosnom, pčele roje.
Ljiljana Tamburić